Lokalna devojka ,konobarica u jednom od bifea na sojenicama,zna bolje engleski pa nam reče da putuje iz Stone Towna, 66 km ovde na posao.
Kako li je njima gledati ovo prežderavanje i napijanje turista a onda posle posla,preći u drugu realnost
Vidim,neki poljaci,turisti,su krišom napunili soft drinks iz sobnog frižidera ,u tašne za plažu, pa ga podelila onim lokalnim prodavcima uz more,pazeći da to ne primete čuvari.
Nekako sve kockice su se podesile.Imali smo i ranije na Ko Samuiu toplo i čisto more ali ne i ovakvu hranu i sadržaje.
I dok turisti dolaze i odlaze, grupa, već spomenutih italijana,komšije sa plaže, kao da nigde ne žure.
Druže se,odspavaju u hladu,pod svojim drvetom..
Kažu oni ostaju ovde 3 meseca!!
Iz raznih su mesta,Firence,Torina, Livorna...ali znaju se iz Italije.
Vidim ljudi penzioneri 70+ a vitalni,fit,kičme prave ko strele,očuvali zdravlje..
Ne pretrpavaju tanjire,malo ribe,salate koja čaša vina..i stalno druženje,ćakulanje,šale..u restoranu u grupi..
To je izgleda recept dugovečnosti kao oni na Ikardiji uz ovakvu klimu,pa ako je nema cele godine u Italiji , ima evo, na Zanzibaru.
Vratiće se sa pticama selicama.
Povratni let Zanzibar- Istanbul , 8 sati leta, noćno/ jutarnjeg, od 04:30,jedno od gorih iskustava.
Posada se menjala
Da smo u Africi, podsetilo nas je to da smo opet morali popunjavati neke formulare za izlazak iz zemlje.
A onda ,iako nema čitav sat nikakvih letova ,osim našeg, puste nas u autobus koji treba da nas odveze do aviona (!!) ,jednog jedinog, a onda drže zatvorene u tom autobusu, bez klime,u tropima, pola sata.Kao da nismo mogli sačekati u zgradi sa klimom.
Turkish je za ovaj dug let poslao neprimeren avion Boeing 737-800 MAX.
Unutra tesno.Kao da smo u lokalnom autobusu.
Dva reda po 3 sedišta.Smešteni kao sardine,da kolenom udaraš u onog ispred.I još avion pun,tako da su neki parovi morali biti razdvojeni.
Dug let,dupke napunjenih turista,prežderanih u all inclusive hotelima,vazduh pun telesnih izduvnih gasova...a niti možeš ustati,prošetati..
Nisam mogao ni do telefona koji je ostao gore u prtljažniku, da to slikam.
Slikao sam pri izlasku u Istanbulu
Servis-katastrofa.
Prvi ,neko parče bureka, koje ne znam ni kako sam pojeo jer ruke nisu imale dovoljno stepeni slobode u toj skučenosti.Još je neka ukrajinska bitanga ,sa zlatnim lancem,ispred ,stalno držao sedište zavaljeno.Niti je reagovao na opomene niti se imalo gde premestiti.
Od onih vina na dolaznom letu ni traga ni glasa .
Ceo let niko od osoblja više nije prolazio niti nešto donosio.
Druga posluga je bilo neko parče kolača/zemičke i ništa više.
Stigli smo pokočeni.
Eto, ista kompanija,isti let, ali različiti avioni i različiti nivoi usluga.
Primetio sam da vikendima šalju A 330 a radnim danima Boenig 737.
Nikad nam se to nije dešavalo na onim dugim letovima za Thai.
Slike Zanzibara koje moja kamera , izlizanih boja nije mogla pokazati
Od hotelske tropske vegetacije..
..do plaža i plavog mora
"Thai cvetić" se poneo i na ručak
A tamo dimljeni losos i grilovani kraci oktopoda, a za večeru još bolje: rakovi ,škampe,vino...drugi tanjir
Kažu, hrana je za nijansu još bolja od one u Nov/Dec.
A uveče hotelski entertaiment u afro stilu
Kažu-bolje je od Thai ( Ko Samuia).
Pa naravno, kada smo u Thai plaćali hotel 80€/noć sa doručkom.Tamo i nema koncept all inclusive.
A ovde je cena ,u ovom špicu , 350 €/dan , sa all inclusive 24 h ,pa je i red da ima i "od ptice mleka".
Topao vikend u Srbiji, neuobičajan za 18. Februar,prilika da se ide na piknik na jezero sa prijateljem.
Sunce,voda , hrana ...sve je kao u Africi.Dobro,nema peska.
Nisu ležaljke ispod palmi, ali tu su, praktične, rasklopive i lagane za transport, stolice i stolići
Junetina sa povrćem,plus supa na kraju.
U zdravoj ,glinenoj, grnčariji
Toliko je bilo toplo da su oko nas zujale pčele, sakupljajući nektar sa tek procvetalih cvetova maca.
pa čak i poneki hrabriji "kupač" na sunčanju
Sada,kada gledam,koliko god da je bilo lepo u ovoj prirodi ,sve ove slike i boje su ipak "jadne" , u ovoj zimskoj prirodi, u odnosu na one iz prethodnih afričkih postova.
Uprkos tome što su na jezeru posejali travu,posadili četinare i stavili zaštitnu žicu na okolne stene
Bude dovoljno vremena da vodič spremi seafood roštilj.
Naseče tropskog voća za osveženje.
Imaju endemske crvene banane.
A onda dolazi...PLIMA..." sa toplim vjetrom juga...tako sam umoran i čekam valove,valove s mora"..kako nekad pevaše Indexi u nezaboravnoj numeri.
Familija nije išla na ovu ekskurziju ali jeste grupa iz hotela.
Koliko god da je bilo egzotično, mnogima se slošilo-jako sunce bez hlada,vožnja sat vremena lošim putevima do njega..
Ima stara izreka/mudrost, koja kaže - " kada ti je sve dobro i lepo ,stavi makar kamen u cipelu da te žulja" .
To bih ( tehnički ) opisao kao - prekomerni pozitivni potecijal ( dobrog) ,koje se nakupi i koji se mora ( kad,tad) isprazniti u suprotnost ( loše).
A "pražnjenje" je počelo na aerodromu, u Zanzibaru, na odlasku.
To što je nestala ,pa došla, struja ( agregati) , čak i na aerodromu, nešto je na čega se brzo navikne u ovoj zemlji "trećeg sveta".
Ali, nakon predaje i čekiranja prtljaga za BG, familiji je prišla carina sa nalogom za privođenje (??!) jer se u prtljagu nalaze " nedozvoljene stvari".Svašta im se počelo vrteti kroz glavu,(dali im je neko nešto podmetnuo u prtljag), ali 2 čekirane tašne su upakovali u hotelu, i još zamotali streč-folijom ,da se izbegne oštećenje u transportu.
Evo šta su bili nedozvoljeni predmeti
Ove krupne školjke.
Običnu sijalicu sam stavio, radi poređenja veličine.
Znao sam za korale ali ne i za školjke, suvenire, koji su kupljeni od lokalaca , na plaži , za 10 USD.
Tražili su višestruku naplatu , za carinu, a na kraju "prihvatili" niže.
A onda su se problemi nastavili sa avionom.
I dok se ,ovih dana, još ne stišava " bura" sa Air Serbia letom za Diseldorf , na BG aerodromu, kada je Embraer 195, na wet leaisu od grčkog Marathona,poleteo sa pola piste,zakačio aerodromsko osvetljenje i antene pa se spustio u ovakvom stanju,sa rupom,uz curenje gorivai parkirao se na gate ??! ..uz penu vatrogasaca..
...počeo je problem i u ZNZ sa Turkishovim Airbusom A330 koji je samo 1,5 h ranije, normalno doleteo iz IST.
U Afričkoj nedođiji,Zanzibaru, kasno u noć, gde je kvalitet mehaničara upitan,avion nihe mogao poleteti.
Palio je i gasio motore.
Onda je avion, na pisti, ostao bez svetla.Samo svetla za evakuaciju.
Ćerka slikala.
Mašina je 13 godina stara.
Motori Pratt& Witney.
I tako preko 2 sata.
Kapetan se obratio posle pola sata i obavestio da su u problemu koji pokušavaju rešiti.
Svi putnici su bili u transferu ,preko IST.
Nedelja, većina putnika je izgubila povezane letove, a u ponedeljak mnogi moraju na posao, između ostalih i ćerka.
Avion je poleteo sa kašnjenje preko 2 h.U 7:05 umesto 4:55.
Familija je takođe izgubila let i još u toj situaciji , u ZNZ, dobila zamenski večernji let za BEG ( srećom da postoji).
Let, od 7,5 h , ZNZ-IST, katastrofalan servis ,kao i naš, istom kompanijom,u Decembru...nervozni putnici ..
Ostao sam celu noć i jutro, budan, u krevetu,prateći događaj, a da nesreća ne ide sama, bio sam u strašnim bolovima ( uklješten nerv kičme) , i to saam,bez pomoći..
Sada , nedelju dana kasnije, stvari su se vratile u normalu a familija zdravo vratila.
Uspeo sam,nekako, uz dosta muke i ograničenja pokreta, da ih i dovezem sa aerodroma.
Bookmarks