Jos nije dobro zazutelo i pocrvenelo lisce. Mozda za 10 dana.
Jesenja berba pomorandzi. Moram da priznam, kao dete sam dobijao pomorandze samo kada sam bio bolestan. Uvek me je intrigiralo kako rastu, kako se beru.
Gamagori je japanska prestonica pomorandzi. Ima, za pare, i izlet u berbu.
Gledan sa planine, Gamagori je lucki grad, kao Rijeka.
Plantaze su na sve strane, pomorandze rastu i oko kuca, svugde.
Kada se udje na plantazu, prvo majstor objasni kako se prepoznaju zrele i kako se beru. Nema kidanja, nego zavrtanje:
Svako ima pola sata da nabere sta moze. Nema korpi ili nosenja kuci. Samo sto moze da se pojede na licu mesta.
Moram da priznam, bile su malo kisele. Najvaznije je bilo da dete vidi kako rastu i kako se beru.
U Gamagori je sve u znaku pomorandzi. (Mikan = japanski za pomorandzu).
Mikan shampoo, mikan hair conditioner, mikan sve:
Kolaci suveniri (obavezno da se nosi u ofis da vide gde si bio i da si mislio na njih)
I igracke:
Pa i Hello Kitty:
Bookmarks