Sva sreća da taksisti ne pričaju često. To je jedna od prvih stvari koju ti kažu: nikada ne razgovaraj sa taksistima niti uzimaj za ozbiljno šta ti kažu.
Oni su ogorčeni ljudi koje su otpustili sa posla kada su napunili 50 godina. Da su nešto znali, ne bi izgubili posao. Onda nađu posao kao taksisti i truju ko god hoće da ih sluša.
Krem od krema sa Singapore National University (po Americi, Australiji i Engleskoj studiraju oni koji nisu uspeli da se upišu) ide u državnu upravu sa ciljem da je napravi još efikasnijom i da stalno ima na umu daljnje smanjenje poreza.
Singapur je i pre 20 godina bio bogat ali kulturna septička jama , kao danas Brunei. Da bi izbegli tu sudbinu, napravili su Formulu 1 (prva noćna trka u istoriji, za nju je i napravljena ta tribina 2008.), prave turističke atrakcije, ulažu u umetnost i kulturu. Jedina firma od svetskog značaja za celu Jugoistočnu Aziju (10 zemalja) je Singapore Airlines. Građevinska operativa (znam neke naše građevince koji tamo žive kao bubreg u loju) je tri puta veća od australijske, nema gde ne rade.
To taxi-balvan ne vidi. Da je bio bolje sreće ili pameti, on bi iz svoje firme otpustio takve kao što je on pa da se oni malo navozaju taxija.
Avijacija je baš zbog Malezije ("Mi ne uznemiravamo Singapur ali ne možemo reći da ga nikada nećemo pripojiti Maleziji").
Autoput od Changi do grada je zapravo pista u civilnoj upotrebi. Zato se tamo lako dobije "permanent resident": odmah postaješ vojni obveznik, sve muške glave u porodici.
Polumesec na zastavi Singapura je da se udovolji Maleziji koja se protivila "Još jednoj kineskoj republici u susedstvu".
U bivšim kolonijama Kineze ne vole, oni su bili saputnici i kolaboracionisti sa kolonizatorima. Iz Malezije i Indonezije se regrutiju Kinezi migranti za Australiju, ne iz Kine.
Bookmarks