Japan, kovanica od 500 yena. Kao 500 dinara. Za nju može da se kupi paklo cigareta ili, postoje "Coin bar" gde sve što imaju na meniju, piće (i pivo) i snekovi, košta baš 500 yena. Najvrednija papirna novčanica je 10,000 yena (dinara) zbog toga da je se ne isplati falsikovati a i da se bez većih denomominacija stanovništvo obeshrabri da ih drži po slamaricama umesto u bankama i štedionicama.
Papirne pare su uvek nove. Pre svega, da se spreči prenošenje neke zaraze a i da milioni automata za prodaju svega i svačega mogu lako da ih prime.



Taj novčić, veličine kao nekadašnja "petobanka" u SFRJ dobiješ kao kusur nekoliko puta nedeljno.



Šta se sa njime radi: stavi se u kasicu prasicu. Za dve godine, tako, ćerka ima punu torbu tih novčića, ušteđeno je 250 hiljada dinara. Do njenog punoletsva, biće i 350 hiljada dinara.

To je, da joj se plati škola za vožnju koja košta 325,000 dinara. I pare će, praktično, doći sa neba. Već će biti tu, spremne. Odneseš ih u banku, oni ih propuste kroz brojač i dobiješ papirne pare u denominacijama kao 10,000 dinara. Bio bi to dobar svežanj ali odmah ide na račun u banci.

U Japanu je, od svih bogatih zemalja, polaganje vožnje najskuplje i najteže. Ne moraš da uzmeš nikakve časove ali se onda pada po 6-7-8 puta. Ako znaju da je kandidat za vozača platio i pohađao školu, i sam kandidat će lepo voziti i proći iz prve.