Wasabi, čuveni japanski začin koji ide uz sushi, ribu i meso.
Ima samo dva mesta u Japanu gde se gaji (komercijalne farme): Matsumoto i Shizuoka.
U supermarketima dolazi ovako u tubi:

Nekih 2EUR za 40grama.
Wasabi traži dosta sveže i protočne vode. Na Daio wasabi farm u Azumino City (bila je i u Kurosavinom filmu "Dreams") uzgajanje wasabija je i turistička atrakcija.
Za uzgoj na ovoj farmi treba 150 hiljada tona planinske vode na sat za 150 tona wasabija godisnje. Koliko je to vode? Kao protok reke Nišave u Nišu, samo za wasabi. Plus da je bistra, čista i sa Alpa.
Zato je wasabi toliko skup da jedino najskuplji restorani (gde je vecera 100+ EUR) imaju male tacnice ovog pravog wasabija, možda 5g.
Sirov wasabi na samoj farmi, cena je, otprilike toliko dinara koliko yena po komadu. Jedno kilo izadje ~30,000 dinara. Tube pravog wasabija su 500 dinara za 40g.

Sadržaj tube iz supermarketa (za 200 dinara) je surogat, pravljen od rena i obojen mada daje sličan osećaj i plamen kroz nos.
Čak mislim da je retko ko van Japana, pa i retko ko u Japanu (sami to znaju), imao priliku da proba pravi wasabi.

Poziranje uz koren wasabija iznad same "njive":

Rano jesenje cveće:

Zimska idila:

U Nagano i planinama, pirinač ne uspeva kao drugde. Stanovništvo je orijentisano vise na sobu (heljda).
Šta se jede u Nagano - soba (od heljde) u raznim oblicima pripreme:
Kao supa (hladna ili topla), malo wasabija u činijici da se pomeša sa supom:

Ili kao suva. Pa se umače u supu u čashi-šolji. Prvo se pomešaju wasabi i luk sa supom:

Biljke u supi i u kroketima su divlje i neuzgajane, planinske. I ova kao krofna je od soba testa i punjena wasabijem, koji je beo dok je svež.
Velika atrakcija je pivo od wasabija, tog skupog a stidljivog korena. Dolazi uz wasabi leblebije:

Slikano uz normalno pivo:

Toliko je bilo ukusno da je teško opisati. Sa finim mehurićima kao dobar šampanjac
Da li može pivo da se kupi i nosi kući? Ne može. "Micro brewery" dozvola za alkohol, samo za tu i samo točeno. Koje razočarenje, mislim da bi svako kupio bar po jedan 6-pack.
Pivo je alkoholno i ima ga u samo jednom od 7-8 restorana u samom kompleksu. U prethodne dve posete nisam ni znao da ima.
Međutim, ovo znaju svi i pamte ceo zivot. I deca i odrasli: sladoled od wasabija:

Ukus je...da ti neko ne kaže, ne bi znao. Stvarno bi pomislio da je pistaccio ice cream.

Drugar koji ide ponekad u okolinu Shizuoke, uvek donese na poklon njihov specijalitet, sa njihove (te, druge u Japanu) farme wasabija: wasabi majonez:
Ima samo dva mesta u Japanu gde se gaji (komercijalne farme): Matsumoto i Shizuoka.
U supermarketima dolazi ovako u tubi:

Nekih 2EUR za 40grama.
Wasabi traži dosta sveže i protočne vode. Na Daio wasabi farm u Azumino City (bila je i u Kurosavinom filmu "Dreams") uzgajanje wasabija je i turistička atrakcija.
Za uzgoj na ovoj farmi treba 150 hiljada tona planinske vode na sat za 150 tona wasabija godisnje. Koliko je to vode? Kao protok reke Nišave u Nišu, samo za wasabi. Plus da je bistra, čista i sa Alpa.
Zato je wasabi toliko skup da jedino najskuplji restorani (gde je vecera 100+ EUR) imaju male tacnice ovog pravog wasabija, možda 5g.
Sirov wasabi na samoj farmi, cena je, otprilike toliko dinara koliko yena po komadu. Jedno kilo izadje ~30,000 dinara. Tube pravog wasabija su 500 dinara za 40g.

Sadržaj tube iz supermarketa (za 200 dinara) je surogat, pravljen od rena i obojen mada daje sličan osećaj i plamen kroz nos.
Čak mislim da je retko ko van Japana, pa i retko ko u Japanu (sami to znaju), imao priliku da proba pravi wasabi.

Poziranje uz koren wasabija iznad same "njive":

Rano jesenje cveće:

Zimska idila:

U Nagano i planinama, pirinač ne uspeva kao drugde. Stanovništvo je orijentisano vise na sobu (heljda).
Šta se jede u Nagano - soba (od heljde) u raznim oblicima pripreme:
Kao supa (hladna ili topla), malo wasabija u činijici da se pomeša sa supom:

Ili kao suva. Pa se umače u supu u čashi-šolji. Prvo se pomešaju wasabi i luk sa supom:

Biljke u supi i u kroketima su divlje i neuzgajane, planinske. I ova kao krofna je od soba testa i punjena wasabijem, koji je beo dok je svež.
Velika atrakcija je pivo od wasabija, tog skupog a stidljivog korena. Dolazi uz wasabi leblebije:

Slikano uz normalno pivo:

Toliko je bilo ukusno da je teško opisati. Sa finim mehurićima kao dobar šampanjac
Da li može pivo da se kupi i nosi kući? Ne može. "Micro brewery" dozvola za alkohol, samo za tu i samo točeno. Koje razočarenje, mislim da bi svako kupio bar po jedan 6-pack.
Pivo je alkoholno i ima ga u samo jednom od 7-8 restorana u samom kompleksu. U prethodne dve posete nisam ni znao da ima.
Međutim, ovo znaju svi i pamte ceo zivot. I deca i odrasli: sladoled od wasabija:

Ukus je...da ti neko ne kaže, ne bi znao. Stvarno bi pomislio da je pistaccio ice cream.

Drugar koji ide ponekad u okolinu Shizuoke, uvek donese na poklon njihov specijalitet, sa njihove (te, druge u Japanu) farme wasabija: wasabi majonez:

Comment