Prvi sneg, dosao od Koreje (kolege mi poslale bile slike Seula pod snegom). Zahvatio je planinski Japan, sa leva je Shirakawa-go, livecam, screenshot.
Naravno, u primorju gde sam ja (i 90% stanovnistva Japana) je 15-16C, nista sneg.
Prvi sneg, dosao od Koreje (kolege mi poslale bile slike Seula pod snegom). Zahvatio je planinski Japan, sa leva je Shirakawa-go, livecam, screenshot.
Naravno, u primorju gde sam ja (i 90% stanovnistva Japana) je 15-16C, nista sneg.
(Clone of Yoyogi)
"My woman from Tokyo,
She makes me see.
My woman from Tokyo,
She's so good to me"
Deep Purple
Woman from Tokyo
"Who do we think we are", Album
EMI, 1972.
Restoran u banji Nagakute. Tip restorana gde nema jela iznad 1,000 dinara, tu dolaze oni koji su u zgradi, ne neko specijalno tu da izadje. Penzioneri, porodice.
Pogled je divan, jesenje boje
Dosta je vec i opalo, 12. decembar je.
(Clone of Yoyogi)
"My woman from Tokyo,
She makes me see.
My woman from Tokyo,
She's so good to me"
Deep Purple
Woman from Tokyo
"Who do we think we are", Album
EMI, 1972.
Od proslog vikenda, Inuyama, Uraku-en, divne jesenje boje.
Placa se ulaz, 1,000Y (toliko i dinara) za odrasle.
Mesto je dobro za pola sata
Ova godina je toplija pa je jesenje crvenilo doslo nesto kasnije
(Clone of Yoyogi)
"My woman from Tokyo,
She makes me see.
My woman from Tokyo,
She's so good to me"
Deep Purple
Woman from Tokyo
"Who do we think we are", Album
EMI, 1972.
Dodje i jesen 2015. do kraja. Vec sam pominjao, godina je bila toplija i ova scena je za 20-novembar a ne za 17. decembar. Jedan fin restoran blizu mene, parking
Tu imamo sa leva na desno, drvo sa crvenim bobicama (ne znam mu ime), veliki fikus (gum-tree), momiji (acer) jasen.
Nisko rastinje su azaleje.
Iza zida su kamelije, u punom cvetu.
Bili zivi i zdravi, vidimo se ovde 21. septembra 2016. kada pocne nova jesen.
(Clone of Yoyogi)
"My woman from Tokyo,
She makes me see.
My woman from Tokyo,
She's so good to me"
Deep Purple
Woman from Tokyo
"Who do we think we are", Album
EMI, 1972.
Bas se navukli oblaci nad Japanom, Magome selo.
Da njih nije, videla bi se Mt Ena, 2,300m.
Mada je temperatura kao letnja.
(Clone of Yoyogi)
"My woman from Tokyo,
She makes me see.
My woman from Tokyo,
She's so good to me"
Deep Purple
Woman from Tokyo
"Who do we think we are", Album
EMI, 1972.
Prodjem svojom dnevnom rutom (12km) biciklom juce i vidim da je zetva pirinca pocela.
Kombajni.
Kombajn, koji je slamu samleo i ostavio na njivi kao djubrivo, izbaci "surlu" i napuni kontejner na kamionetu
Nosivost kamioneta (Suzuki mada svi prave iste) je 500kg. Kontejner je standardizovan da tamo gde odnesu pirinac ima da ga masina podigne, oljusti i upakuje u dzakcice od 5kg. Svaki kosta 2,200 dinara da se kupi.
Sa jedne parcele 3 ara, mislim 500 kg pirinca nije los prinos. To moze da prehrani porodicu godinu dana.
Prodjem veceras, po mraku (dan se skratio), izgleda da su sve njive poznjevene.
(Clone of Yoyogi)
"My woman from Tokyo,
She makes me see.
My woman from Tokyo,
She's so good to me"
Deep Purple
Woman from Tokyo
"Who do we think we are", Album
EMI, 1972.
Jesenja dekoracija u zgradi mog tokijskog ofisa. Svaka sezona ima svoju izlozbu.
(Clone of Yoyogi)
"My woman from Tokyo,
She makes me see.
My woman from Tokyo,
She's so good to me"
Deep Purple
Woman from Tokyo
"Who do we think we are", Album
EMI, 1972.
Oktobar, mesec cosmos cveca. Nabana no Sato, Nagoya.
Azija, moja dežela.
Bas tako se zove ovo zbunasto rastinje, kokia (latinski: malvacea).
Nasa mala ekspedicija planinske pesadije je danas isla tamo. Od nas, 120km autoputem, sat i po. Tu idemo na skijanje zimi.
Spektakularno, mozes da ih vidis ovakve samo 2 dana godisnje.
Izgledaju pufnaste a u stvari su grube i ostre kao metla.
Ima tu jos nekoliko lepih leja, petlove kreste.
Skijaski centri ovo rade u vansezoni - naprave park sa atraktivnim biljkama, da ima od cega da se zivi i van skijaske sezone. Poseta je dobra, sigurno ih prebacuje preko nule. Ima jos puno sadrzaja, porodica moze da provede ceo dan tu.
Mesto je "Boka no sato", funkcionalna farma sa kravama, ovcama, kozama, konjima. Gifu Prefecture.
Azija, moja dežela.
Kota 1739. Lep dan
Gledamo jesenje boje
I jedemo krofne
Trava je "sasa", visoka do ramena
Azija, moja dežela.
Prvo sam mislio da su hrizanteme, nisu, to su "marigold". Neki su im rod, isto su jesenje i vezuju se za "Sve svete" i odlazak na groblje. Bas za Halloween.
Slike su iz mog Moricoro parka, danas
Lepe su, lepo i mirisu
Dekorativno i izgledaju
Azija, moja dežela.
Sa moje biciklisticke staze, Moricoro Park, Nagoya
Kanadski jasen je prvi pocrveneo
Jos malo pa kao na zastavi
(Clone of Yoyogi)
"My woman from Tokyo,
She makes me see.
My woman from Tokyo,
She's so good to me"
Deep Purple
Woman from Tokyo
"Who do we think we are", Album
EMI, 1972.
Japan, najava pocetka zime.
Obicno je 9-12 novembar kada se iz kratkih rukava i sorceva prelazi u topliju odecu i pocinje "grejna sezona". Za Srbiju, pomereno za mesec dana kasnije.
Shirakawa-go, selo sa tradicionalnim kucama, na listi UNESCO, proslog vikenda je imalo marigold cvece. Pogled sa Shiroyama brda.
Danas, sneg.
To jeste planinski kraj ali je i vesnik sta celoj zemlji dolazi.
Azija, moja dežela.
Persimon, nanizan da se susi.
Taj nije jestiv, to je kad se osusi i izadje mu gorcina, za liker ili kao suseno voce.
Ovaj je jestiv, u radnji
Na stolu
Ukus: kombinacija nektarina breskve, kajsije i cvrstoca jabuke.
Azija, moja dežela.
Hanamizuki, na engleskom "dogwood", pocrvenele u mojoj ulici.
Azija, moja dežela.
Selo Magome, ima i jesenje boje, osvetlili ih da privuku turiste
Tamo idem jednom nedeljno, ili bar 40 puta godisnje, prvi put ovo vidim
Odsjaj u vodi
Bambusi, rezbareni, umetnicki, kao oltar da se pomisli zelja
Kao da su isheklani
Azija, moja dežela.
Japan, jagode, vesnik zime.
Uspevaju od polovine novembra do kraja maja.
U "vocarskom" kraju supermarketa kod mene, su samo u naznakama.
I skupe su, 412 dinara jedno pakovanje. Danas ih je cerka nosila u vocnoj posudi za posle rucka.
A negde oko 15. decembra jagode navale, zasene svo drugo voce.
Azija, moja dežela.
Danas se u mom Moricoro parku neko slikao posle vencanja.
Prisao sam mostu i video ih, imali su profesionalnog fotografa sa onim kisobranima za svetlo, nisam hteo da im smetam pa sam se vratio sa mosta.
Pogledam posle iz daljine, oni su tamo
Izasli su na most. Neka im je brak srecan i vecit
Azija, moja dežela.
Biciklom kroz komsiluk,
mikro-jesen po bastama.
Ovde imamo kamelije
Kod cerkine skole, bele kamelije
I jedno "momiji" drvo, japanski jasen
Nije hladno, prijatno je provozati se i videti
(Clone of Yoyogi)
"My woman from Tokyo,
She makes me see.
My woman from Tokyo,
She's so good to me"
Deep Purple
Woman from Tokyo
"Who do we think we are", Album
EMI, 1972.
Crveno drvo utisnuto u zimzeleno. Godinama u jesen ovo vidjam samo je na autoputu
nema nacina da se stane i pridje da se slika bez zaustavne trake i preskakanja ograde. To da me policajac vidi, ne znam sta bi bilo.
Jos dve slike iz mog komsiluka, pre nego sto zatvorimo Jesen 2016:
Ima i pomorandze, zrele
(Clone of Yoyogi)
"My woman from Tokyo,
She makes me see.
My woman from Tokyo,
She's so good to me"
Deep Purple
Woman from Tokyo
"Who do we think we are", Album
EMI, 1972.
Bookmarks