Zlatni paviljon je verovatno najpoznatiji od svih hramova u Kjotu.
Prilaz hramu
Zen-budisticki, od 1397. a spaljen je 1950, ima u knjizi Jukia Mishime (na srpskom) "Zlatni Paviljon". Ovo sto se danas vidi je replika iz 1957.
Lep je, prelep. Mesto za obavezno slikanje, vikendima i praznicima postoje redari koji pustaju publiku i paze da ne bude previse guzve.
Odsjaj u jezeru koje se tako i zove - "ogledalo"
Sa druge strane jezera, uz samu gradjevinu (u koju ne moze da se udje)
Na ovom panou stoji sta je unutra
Kako se ide kroz predivnu bastu, pogled sa "vidikovca"
Ovo je budisticka skola i samostan iz Misimine knjige, tu su monasi ucili znanje
Tu je bio i onaj koji ga je spalio, ovo je vrt koji su on i drug cistili u jednoj sceni romana
Prodavnica amajlija
Bsta za ceremoniju caja. Po kapacitetu, reklo bi se po ceo turisticki autobus odjednom
Isto mesto, u prolece
Na izlazu, budisticki hram, zvono i mesto za molitvu. Ima radnja sa suvenirima, nisu skuplji nego drugde. Mada, na parkingu ima mnogo veca (i ista cena) radnja sa vecim izborom.
Izlaz iz hrama, 500m