Jos jedna knjiga, prakticno, udzbenik, koja mi nije pomogla: Self Study Kana Book (kana obuhvata katakanu i hiraganu, fonetska pisma u upotrebi u Japanu).
Moze onaj koji je kupio knjigu sam da vezba ali to ne ide bez instruktora. Koliko god da sam se trudio sam, vrlo malo sam naucio. U stvari, nauci se dok se ide kroz nju ali se za 2 sata zaboravi. Cak i kada se zivi u Japanu (bez supruznika japanske nacionalnosti).
Katakana je za strane reci, kao MacDonalds, TV, radio, PC.
Hiragana (fonetsko pismo, kao nase "po Vuku") je za jednostavne stvari, za decu. Jelovnici u restoranima gde dolaze porodice sa decom imaju transkript kanji na hiraganu, za decu. To deca nauce pre 5-te godine zivota.
Malo politike: kada je DPJ (Democratic Party of Japan) najzad osvojila vlast (2009. i bila na vlasti manje od dve godine) posle 50 godina vladavine LDP (Liberal Democratic Party) jedan od njihovih trikova je bio da imena kandidata pisu hiraganom, ne kanji. Od 60 miliona zaposlenih u Japanu ima nekih 3 miliona (rade "na odredjeno", sa malom plato) losih djaka koji nisu jaki u kanji. Oni su glasali za kandidate cija imena (napisana hiraganom) su mogli da procitaju. Kao deca.
Bice jos dva posta o promasajima oko ucenja japanskog pa onda kako japanski stvarno moze da se nauci. Please stay tuned.
Foto za danas, 2024
... read more
Categories:
Foto blog sa Istoka