Tura: Osaka - Himeji - Sakai Minato -Izumo Taisha - Matsue - Totori
Tura: Osaka - Himeji - Sakai Minato - Izumo Taisha - Matsue - Totori. Tri dana, dva noćenja. Sopstvena režija.
http://srbijadotokija.com/pics8/2018octobertour01.jpg
Opet je bilo nekih 1,000km.
http://srbijadotokija.com/pics8/2018octobertour02.jpg
Dan 1:
(neće sve stati u ovaj post, samo on ima 23 fotografije).
Prva stanica je bila Otsu, na vidikovcu iznad grada i Biwa jezera, na servisnoj stanici.
http://srbijadotokija.com/pics8/2018ando01.jpg
Prolaz kroz Osaku, njihov Maglev gradski voz
http://srbijadotokija.com/pics8/2018ando02.jpg
Ovde smo u stvari krenuli, Osaka, Muzej nudli. Čovek koji je pronašao način da ih suvo upakuje u veliku čašu. Ando, Momofuku je uticao na ishranu u Aziji više nego bilo ko.
http://srbijadotokija.com/pics8/2018momofuku01.jpg
Ovo mu je bila eksperimentalna kuhinja
http://srbijadotokija.com/pics8/2018momofuku02.jpg
http://srbijadotokija.com/pics8/2018momofuku03.jpg
Ono što je pronašao je bilo da se skuvane nudle "tresnu" na vruće palmino ulje, osuše od njega i ostaju spremne da budu kao sveže čim im se doda vruća voda. Nema konzervanasa.
Baš ove, sa pilećim mesom, jeo je ceo život, do smrti (96 godina), svaki dan
http://srbijadotokija.com/pics8/2018momofuku04.jpg
Hronologija proizvoda njegove firme za nudle, Nissin, kako ih je uvodio
http://srbijadotokija.com/pics8/2018momofuku05.jpg
Svi ih znaju, svako ihe jede bar 2-3 puta nedeljno
http://srbijadotokija.com/pics8/2018momofuku06.jpg
Koliko varijanti
http://srbijadotokija.com/pics8/2018momofuku08.jpg
http://srbijadotokija.com/pics8/2018momofuku09.jpg
U Muzeju (ulaz besplatan, ima i u Yokohami), ima radionica, kupiš čašu za 200 dinara, na njoj napišeš šta hoćeš
http://srbijadotokija.com/pics8/2018momofuku10.jpg
Odneseš do kuvara (kojima je rečeno da budu ljubazni i da znaju da slike idu na sajtove)
http://srbijadotokija.com/pics8/2018momofuku11.jpg
Oni im dodaju šta poželiš preko nudli
http://srbijadotokija.com/pics8/2018momofuku12.jpg
Zavare ih
http://srbijadotokija.com/pics8/2018momofuku13.jpg
http://srbijadotokija.com/pics8/2018momofuku14.jpg
I izađe ti pakovanje kao iz radnje, sa tvojim natpisom. To smo nosili kao suvenire (koji se u slast pojedu) prijateljima
http://srbijadotokija.com/pics8/2018momofuku15.jpg
Poprečni presek, uveličan
http://srbijadotokija.com/pics8/2018momofuku16.jpg
Ovako izgledaju u radnji
http://srbijadotokija.com/pics8/2018momofuku17.jpg
Neko možda prvi put čuje za ove nudle. Koliko se to jede po Aziji, baš ove, od ove firme, Nissin. Evo koliko: 977 000 000 000 serviranja (broj je teško zamisliv, 977 stotina miliona). U radnji koštaju 170 dinara. Mora da su na izlazu iz fabrike 10% te cene.
http://srbijadotokija.com/pics8/2018momofuku18.jpg
Prednjači Kina, sa preko 400 milijardi porcija godišnje (brojevi su veliki, nisam ni siguran da sam dobro protumačio)
http://srbijadotokija.com/pics8/2018momofuku19.jpg
Ovako izgledaju kada su "gotove". Ukusno je, možeš na njima da živiš, sva tri obroka dnevno za manje od 400 dinara dnevno.
http://srbijadotokija.com/pics8/2018momofuku20.jpg
Otišle su i u svemir (varijanta), 2005. Japanski kosmonaut ih je jeo u kapsuli.
http://srbijadotokija.com/pics8/2018momofuku21.jpg
Zapanjujuće koju je viziju gospodin Ando imao.
Prvo: sa hranom, svetu će doći mir.
Drugo: jednostavnost: otvori, nalij vruću vodu, sačekaj 3 minuta da se ukusi pomešaju i uživaj.
Sećam se, kao mlad programer radio dan i noć, pizza delivery u 2 ujutro. Nismo znali za te nudle.
Posle godina i godina vidim, svako ih u Japanu drži u fioci, ko nema ode na vending machine u ofisu i kupi ih, sama mašina ih spremi (i izbaci štapiće), samo da jedeš.