Japan, "umi-boshi". Krem zelatin a preko je pilece meso i iznutrica morskog jeza. Yuk, mada sam jednom jeo kada nisam znao da ima jeza u jelu, nije bilo lose:
http://srbijadotokija.com/pics/2013umiboshi01.jpg
Printable View
Japan, "umi-boshi". Krem zelatin a preko je pilece meso i iznutrica morskog jeza. Yuk, mada sam jednom jeo kada nisam znao da ima jeza u jelu, nije bilo lose:
http://srbijadotokija.com/pics/2013umiboshi01.jpg
"Iwana", planinska pastrmka, zivi u planinskim potocima i ne ide nizvodno kao "ayu".
Chausuyama, skijaliste (1412m), escalator za decju stazu izgleda sablasno, ovde je sneg zimi povrh ovi bastenskih stolova:
http://srbijadotokija.com/pics/2013c...amaiwana01.jpg
3 ribe "on the skew":
http://srbijadotokija.com/pics/2013c...amaiwana02.jpg
Ima samo kicmu (Japanci i to jedu, kao giricu), vidi se, prvi stapic je cela pojedena:
http://srbijadotokija.com/pics/2013c...amaiwana03.jpg
Nema drugih kostiju osim kicme ili su toliko sitne da se ne primecuju kod jedenja:
http://srbijadotokija.com/pics/2013c...amaiwana04.jpg
Japanski spageti, "kombi".
Sami spageti su isti kao bilo gde, dodaci su in za nas neobicni. Nema sira ni paradajza.
http://srbijadotokija.com/pics/2013kombipasta01.jpg
Tanjir je cetvrtasti i veliki, jedna osoba jedva moze sve da pojede.
Sa leva su spageti sa sunkom i divljim pecurkama. Sa desna su sa ribljom ikrom i "nori", morske alge koje se uzgajaju za ishranu.
Zove se "kombi", kao kombinacija.
"Nabe", supa/corba od svega sto se nadje na dohvat. Otprilike, kao ekvivalent pice samo tecno.
Restoran nije nikakva retkost a samo jelo je omiljeno kao porodicno.
http://srbijadotokija.com/pics/2013nabemay01.jpg
Postavljen sto sa predjelom,
http://srbijadotokija.com/pics/2013nabemay02.jpg
http://srbijadotokija.com/pics/2013nabemay04.jpg
http://srbijadotokija.com/pics/2013nabemay05.jpg
zar spreman u sredini (kod kuce s eovo radi sa IHT plotnom resoa na sred stola):
http://srbijadotokija.com/pics/2013nabemay03.jpg
Kotlic dodje posle pola sata, to je nabe corba unutra.
http://srbijadotokija.com/pics/2013nabemay09.jpg
U foliji je je salmon, svako sebi sipa i malu cinijicu i odatle se jede, dodajuci polako, uz pricu.
Zato je i omiljeno porodicno jelo kada je cela porodica na okupu. Jede se satima, sedi, prica. Ovo okruglo kao presecen stap je od testenine.
http://srbijadotokija.com/pics/2013nabemay11.jpg
Interesantno, ovo nisam ranije video mada je svima ostalima bilo normalno. Sake iz bambusaBambus dolazi u posusi (od veceg bambusa) sa ledom, kao sampanjac :
http://srbijadotokija.com/pics/2013nabemay06.jpg
Cashe (175cl) su od bambusa, belo sa strane je led, dosle su zamrznute:
http://srbijadotokija.com/pics/2013nabemay07.jpg
Sake je jacine nesto izmedju vina i vermuta, nije jacine rakije kao sto se obicno misli:
http://srbijadotokija.com/pics/2013nabemay08.jpg
Okazaki (rodno mesto Tokugawa Iyeyasu, najvece licnosti u istoriji Japana), danas sediste firmi Mitsubishi i Makita.
Indijski restoran.
Indijska salata, sa jabukama, sargarepom, kupusom. Prelivena mesavinom jogurta i necega kao majonez:
http://srbijadotokija.com/pics/2013indianokazaki01.jpg
Chicken teriyaki:
http://srbijadotokija.com/pics/2013indianokazaki02.jpg
Shish kebab:
http://srbijadotokija.com/pics/2013indianokazaki03.jpg
Decja porcija, curry nije ljut:
http://srbijadotokija.com/pics/2013indianokazaki04.jpg
Decji orange juice, iz ove kao kofice, bakarne:
http://srbijadotokija.com/pics/2013indianokazaki05.jpg
A ni pogled nije bio los, sakura vreme, pocetak aprila:
http://srbijadotokija.com/pics/2013indianokazaki06.jpg
Kako kazu.."pusto tursko".
Ovde, navala u "Little World" gde Turska ima novu (prvu) postavu.
http://srbijadotokija.com/pics/2013turska01.jpg
Japanke gledaju kako "majstor" seche doner kebab. Red je 20 minuta:
http://srbijadotokija.com/pics/2013turska02.jpg
Sta je bilo, turske pizze, kofte i doner kebab:
http://srbijadotokija.com/pics/2013turska03.jpg
Deo sa prethodne slike, "kofte". To je nama od Turaka doslo kao "Chufte" i to su nasi cevapi. Skoro isti ukus, ako se dobro secam.
http://srbijadotokija.com/pics/2013turska04.jpg
(Clone of Yoyogi)
Japan, set za rucak, nema puno izbora (zato je jeftino, 8EUR):
http://srbijadotokija.com/pics/2013jez01.jpg
Ja sam uzeo ovaj ljuti ramen:
http://srbijadotokija.com/pics/2013jez02.jpg
A kolega je uzeo ovo sa piletinom i iznutricom morskog jeza. Melasasta krema za osnovu, biljke, jez je rozikasto meso:
http://srbijadotokija.com/pics/2013jez03.jpg
To ne mogu da jedem mada jednom jesam kada nisam znao sta je, nije bilo lose.
Tu je i savet za posetioce ili novajlije u Japanu. Kada se sa Japancima izlazi na veceru (ili "nomikai", pijanku sa vecerom, meni jednom mesecno), uvek pitaju sta jedes sta ne jedes. Mnogi kazu "I am easy, eat all" i onda se nadju u nebranom grozdju. Ili neke iznutrice ili cak i zivi mali rakovi koji se jedu tako da se koprcaju i golicaju ti grlo dok ih gutas.
Taman posla. Uvek kazem 3 uslova:
1. Sedenje na stolicama (ako se sedi 2 sata na podu, sutradan dobijes upalu misica ne mozes da se spustis na klozetsku dasku u WC-u).
2. Da bude kuvano (Japanci jedu sushi 1, max 2 puta mesecno ionako).
3. Nema iznutrica (to ukljucuje i unutrasnjost oklopa morskog jeza, zive dzigerice, crevca...).
Evo jedne sljakerske, froncle od mesa sa pirincem i dosta bibera. Japanski lanac Pepper Lunch, oni to kazu "affordable steak". Ima i wikipedia.
Prvo ti dodju supa i salata:
http://srbijadotokija.com/pics/2013pepperlunch01.jpg
Pa ubrzo metalna vrela ploca (260C) sa mesom i pobiberenim pirincem. Pirinac jeste skuvan i przen a meso je upravo stavljeno i pece se pred tobom.
http://srbijadotokija.com/pics/2013pepperlunch02.jpg
Imaju 200 restorana u Japanu, Hong Kongu, Singapuru i Filipinima.
Jeftino i stalno puno.
Isto mesto, drugo jelo. Kod nas bi to zvali "pljeskavica cvrcak" jer cvrci na vreloj ploci.
Ima I przeno jaje (tek razbijeno, I ono se przi uz meso)
http://srbijadotokija.com/pics/2013pepperlunch03.jpg
Papir ispod se zavrne navise da ne prska ulje po kosulji, dok se ne smiri:
http://srbijadotokija.com/pics/2013pepperlunch04.jpg
Desi se, bar jednom nedeljno da se nema vremena za "sit down" rucak u restoranu. Onda "bento", lunch box za svojim stolom u firmi.
http://srbijadotokija.com/pics/2013chickenbento01.jpg
Pileca snicla, pasta salata, krastavci salata, ustipak od jaja i pirinac sa (nejestivim) plodom sakure, kao ukras, da podseca na japansku zastavu.
Sa strane je miso supa.
5EUR.
Shirakawa-go, "iwana"set.
http://srbijadotokija.com/pics/2013shirakawaiwana01.jpg
Ta riba, "iwana", drug koji zna kanji (Srbin) mi rece znaci "stenovita riba". Ona koja zivi u rekama sa kamenjem.
Skakavci u Thai se jedu u Isaan provinciji (20 miliona stanovnika).
Ne samo da se jedu nego se i ozbiljno prodaju na pijacama. Wang Nam Yen, Sa Kaew:
http://srbijadotokija.com/pics/2013insects01.jpg
Po blogosferi neupoznati tvrde da ih naprase DDT-jem pa onda, tako otrovane i otrovne jedu. Glupost.
Hvataju ih tako sto preko njih bace mrezu precnika 3m i pokupe ih zive. Oni uvece dodju na travu blizu zitarica, moze da ih se uhvati 2-3kg za 5 minuta.
Kako ih kod familije u kuci ih trebe (ova devojcica levo je clan porodice):
http://srbijadotokija.com/pics/2013insects02.jpg
Krila i "hrskavo" se odbace:
http://srbijadotokija.com/pics/2013insects03.jpg
Przenje u wok-u, sa uljem. U kucama se nikad ne kuva, uvek u shupama uz kucu:
http://srbijadotokija.com/pics/2013insects04.jpg
Evo su, na "izvolte":
http://srbijadotokija.com/pics/2013insects06.jpg
Za Thai Isaan, jela iz Thai restorana su neobicna kao i nama. Ovo oni jedu, cudne stvari i nama nejestive. Pilece hrskavice, pilece noge, alge. Pivo je najjeftinije, "Leo".
http://srbijadotokija.com/pics/2013insects05.jpg
Palo mi je na pamet da ovo postavim kada sam video donji clanak na B92.
B92:
petak 12.07.2013. | 09:59
Farme skakavaca uskoro i u Evropi
Izvor: Gde investirati
Skakavci su desetinama hiljada godina širom planete bili siguran izvor hrane.
Oni su i dalje popularna hrana u regionima Centralne i Južne Amerike, Afrike, Australije i Azije.
Izvesno je da će i narodi evrocentrične kulture, SAD, Kanada i Evropa, uskoro prihvatiti kulinarske recepte na bazi insekata uopšte. Za sada se na Severnoj hemisferi prodaju samo konzerve prerađenih skakavaca kao hrana za kućne ljubimce.
Jedno je sigurno. Ova industrija, sa oko 2 milijarde potrošača, je jedno od najmanje iskorišćenih tržišta. Međutim trgovina skakavcima u Ugandi je veoma unosan posao i dragocen izvor prihoda za mnoge ljude.
Skakavci su u Ugandi poslastica i sezonski se sakupljaju u martu, maju i novembru. Vekovima je tamošnje stanovništvo verovalo da skakavci padaju sa neba. Vremenom su naučili da skakavci kao i svi drugi insekti polažu jaja u suptropskim peskovitim područjima te su postepeno unapređivali metode "lova" na skakavce.
Oni kojima hvatanje skakavaca nije primarno zanimanje dosetili su se da u područjima gde žive rojevi skakavaca vertikalno postave metalnu burad sa imitacijom lišća i svetiljkama u sredini. Kako noć odmiče, krug svetlosti koji daju lampe postepeno se sužava što primorava skakavce da klize prema dnu bureta. Do jutra se tako nakupi poprilična količina nacionalne poslastice.
Ovaj metod hvatanja skakavaca je postao popularan i široko rasprostranjen u glavnom gradu Kampali, i u gradskim centrima centralne, južne i nekim delovima zapadne Ugande. Korist je dvostruka. Svoja dvorišta štite od štetočina i usput zarade.
U SAD i Zapadnoj Evropi cena jedne konzerva skakavaca, hrane za kućne ljubimce, kreće se od dva do 20 evra. U Kini porcija prženih skakavaca košta oko 5 dolara.
Poljoprivrednik iz Centralne Ugande je zaključio da je profitabilnije uzgajati skakavce nego čekati da "padnu sa neba". On jednostavno odrasle skakavce odnese u pogodno peščano tlo uz močvaru gde oni polažu jaja. Za dva meseca ima novo jato skakavaca.
Na Univerzitetu Makerere u Kampali su otkrili brži i efikasniji metod uzgajanja skakavaca za koji njihovi stručnjaci veruju da bi mogao postati izvor prihoda za državu.
Obzirom da od 8.000 vrsta skakavaca nisu svi jestivi, a oni jestivi se opet razlikuju po hranjivosti i težini, naučnici Univerziteta u Kampali rade selekciju jajašaca i u inkubatorima uzgajaju najkvalitetnije vrste. Kad se skakavci izlegu iznose ih na farme.
Primenom ove metode na farmi, površine sto ari, može se uzgojiti do 30 hiljada skakavaca najkvalitetnije vrste.
Da su i na Zapadu počeli uviđati korist od uzgajanja skakavaca potvrđuje i vest da su u Danskoj pre desetak dana lansirali prvi inkubator za uzgajanje ove vrste insekata.
Prošle godine, holandska vlada je uložila više od milion evra u projekte istraživanja uzgajanja jestivih insekata, a u proceduri je niz zakona kojim bi se regulisao ovaj sektor proizvodnje hrane.
U Velikoj Britaniji već postoji firma kojoj je osnovna delatnost nabavljanje insekata za hranu. Istina, ne može se pohvaliti velikim prometom, a i sam vlasnik ne veruje da će zapadna kultura u skorije vreme prihvatiti taj oblik ishrane.
Buono, lanac italijanskih restorana. Imam jedan kod firme i jedan blizu kuce.
Za 1,480Y mozes da jedes koliko hoces, bilo sta sa menija i iz bifea, kafa, bezalkoholno, sladoled, kolaci.
Princip je: jelo (pasta, pizza) moze da se naruci kada je stiglo prethodno naruceno. Tako se izbegne masovno narucivanje dok su oci vece od stomaka.
Jela su 60% velicine normalnih porcija. Obicno je, uz sve iz bifea, cak i previse uzeti jednu pastu i jednu pizzu.
Ne zove se konobarf nego ovaj Acer Iconia tablet na svakom stolu ima touch-screen menu. Sto se tu pritisne izadje tamo u kuhinji i oni spreme a konobar odnese za sto odakle je naruceno.
http://srbijadotokija.com/pics/2013buono10.jpg
Tanjir sa slobodnim posluzivanjem iz salad bara. Supa u solji kao za kafu (slobodno dopunjavanje). I pasta "genoveze", sa pesto sosom.
Pizza & anchovies kao drugo jelo:
http://srbijadotokija.com/pics/2013buono12.jpg
http://srbijadotokija.com/pics/2013buono10.jpg
Japan, Surf & Turf (more i tlo).
http://srbijadotokija.com/pics/2013surfnturf01.jpg
Veliki prawns rakovi i hamburger. Set za rucak, 8EUR, pirinac, miso supa i mali poluslatkis od pirinca.
Koreja, "kimchi", ljut kiseli kupus.
http://srbijadotokija.com/pics/2013kimchi01.jpg
U Japanu se prodaje u toliko varijanti da ne poverujes:
http://srbijadotokija.com/pics/2013kimchi03.jpg
Ne jede se samo to, kimchi je prilog jelima, meze. Dosta je ljut, Zapadnjaci ga tesko podnose (prosere ih).
http://srbijadotokija.com/pics/2013kimchi02.jpg
Ima ga I kao kimchi sos:
http://srbijadotokija.com/pics/2013kimchi04.jpg
Nije to glavno jelo nego kao "meze". Samo ili uz jela.
Spagetti "genoveze" na japanski nacin. I japanski servirano.
http://srbijadotokija.com/pics5/2013twinpeeks01.jpg
"genoveze" je sos sa pesto i bosiljkom. Ovi ga purave rucno a ima i da se kupi.
Japanci sa nikakvom tradicijom u spagetama, sluze i zemicku sa puterom i japansku bastensku salatu.
Ima i pola ljute papricice na vrhu spageta. Shunka i persun.
Thai. Papaya salad (som tum), krapao gai (piletina sa bosiljkom) i u korpici khao niao, lepljivi pirinac.
http://srbijadotokija.com/pics/2013papaya01.jpg
Som tum je nacionalno jelo u Isaan provinciji i obicno ide sa lepljivim pirincem koji se rola u kuglicu i njime, kao zalogajem hleba, zahvati salata.
http://srbijadotokija.com/pics/2013papaya02.jpg
Piletina (sa red curry) sa rostilja je tu da dopuni jelo i napravi kompletni samostalni artikal na jelovniku.
Mesto je Sheraton hotel a kvalitet sastojaka vrhunski, mnogo bolje nego po jeftinim restoranima na ulici.
(Pizza margarita je za dete).
Da vam Dzo nesto shoferski skuva sa odmorista na autoputu Bangkok - Surat Thani.
Petrolska firma PTT ima ovaj lanac convenience stores (kao 7-11) na svojim benzinskim stanicama (na hiljade)
http://srbijadotokija.com/pics/2013jiffylogo01.jpg
Nisam znao, taj biznis ima vecu marginu od benzina i naftnih derivate pa su odlucili da ne budu samo radnje nego i restorani na odmoristima:
http://srbijadotokija.com/pics/2013jiffylogo02.jpg
Odlicni su i prevazilaze kvalitet bilo cega ikada vidjenog na i oko benzinskim pumpama. Mainstrem Thais rado staju da tu jedu. Cene su pristupacne (1 EUR = 40 THB, prakticno, nista skuplje od 2 EUR) i jelovnik je dovoljno bogat:
http://srbijadotokija.com/pics/2013jiffy01.jpg
Unutrasnjost je identicna u celoj zemlji, cisto, osoblje dobro obuceno i procedure iste i bez iznenadjenja. Nesto kao MacDonalds samo 100 puta ukusnije i zdravije.
http://srbijadotokija.com/pics/2013jiffy02.jpg
Tri jela, sva su cesta nacionalna jela, prste da polizes. Pirinac sa zelenim karijem i piletinom:
http://srbijadotokija.com/pics/2013jiffy03.jpg
Thom Jed, bistra supa sa tofu, povrcem i mesnim knedlama:
http://srbijadotokija.com/pics/2013jiffy04.jpg
Krapao Gai, moje omiljeno, przena mlevena piletina sa bosiljkom:
http://srbijadotokija.com/pics/2013jiffy05.jpg
Inuyama, interesantan grad uz Nagoju.
Ima 2km staru ulicu, kao Skadarlija.
Dengaku, tofu premazan sa miso pastom i na rostilju je omiljeno lokalno jelo:
http://srbijadotokija.com/pics/2013inuyamatofu01.jpg
http://srbijadotokija.com/pics/2013inuyamatofu02.jpg
Prodaju se po 6 komada. Posuda za serviranje ima napred stepenicu da vrh stapica "klekne" a pozadi zljeb da se ne mrda dok se nosi:
http://srbijadotokija.com/pics/2013inuyamatofu03.jpg
Jos ovaj jedan i gotovo:
http://srbijadotokija.com/pics/2013inuyamatofu04.jpg
Cevapi na partizanski nacin. Sa Azijom imaju veze jer se radnja desava u Japanu.
Uzme se jedan veci hamburger (100g, kao pola standardne pljeskavice). Neki od skupljih, ima ih raznih.
Podeli se u dva dela i uvalja, kao leskovacki cevapi.
http://srbijadotokija.com/pics/2013cevap01.jpg
Pece se 15 min u toster rerni, be ulja i bez icega.
http://srbijadotokija.com/pics/2013cevap02.jpg
Tortilja pita, salata i cevapi. Moze da se doda sira.
http://srbijadotokija.com/pics/2013cevap03.jpg
A moze i luka:
http://srbijadotokija.com/pics/2013cevap04.jpg
Urola se i tako jede. Posle 20 godina, meni lici na cevape. U stvari, vise na tursku verziju, "kofte".