Results 1 to 6 of 6

Thread: Dom Zdravlja - Japan

  1. #1
    Chairman of the Bored yoyogi's Avatar
    Join Date
    Aug 2011
    Location
    Japan
    Posts
    4,527

    Dom Zdravlja - Japan

    Toyota Kosei Hospital, javna bolnica. (sajt je na japanskom ali naslovna strana ima kolaz dobrih fotografija).



    Kao i u svakoj zdravstvenoj ustanovi u zemlji (ukljucujuci i privatne), usluge se placaju 30% licno, za decu do 15 godina je potpuno besplatno. Cene su odredjene drzavnim cenovnikom i vaze sa sve doktore u zemlji. Nema "socijalno priznaje toliko a ja naplacujem ovoliko" stoseva. Iste cene za sve i privatne i drzavne ordinacije, klinike i bolnice. Identicne cene.

    To vazi i za zubare. Recimo, ciscenje korena zuba (root canal therapy) se placa 600Y (~6 EUR), mozda dve pa i tri posete po toliko. To je sitnina, metalni novcici, za 600Yen ne moze da se kupi ni 2 pakla cigara (420Y je jedno paklo). Isti taj tretman u Australiji kosta 950EUR, socijalno ne priznaje nista a pitanje je i sta ce privatno osiguranje da vrati od toga. Cesto nista.
    To vazi samo za neophodne zubarske radove. Porcelanske krunice, implanti, to se smatra kozmetikom i to drzava ne pokriva.

    Otuda citava industrija zdravstvenih osiguranja koja se shepuri u velelepnim oblakoderima po sitijima zapadnih gradova. U Japanu to prakticno i ne postoji. Postoji ali se ljudi osiguravaju za onih 30% sto sami placaju, ako to naraste ili se ide u bolnicu duze od mesec dana. Pri propisanim cenovnicima to su neuporedivo manje pare nego sto bi kostalo na Zapadu.

    Nasa kantautorka, Jadranka Stojakovic, koja je zivela u Japanu 20+ godina, trazila je pare od kolega umetnika da doniraju kako bi se operisala u Rusiji za 15,000EUR. Eto, to je 30% cene te operacije koja treba jednom u milion ljudi i za koju se osiguravaju (mada Japanci po glavi stanovnika imaju u banci nekih 200 hiljada dolara svaki covek, zena i dete).
    To osiguranje Jadranka (kao ni mnogi Japanci) nemaju a ona izgleda ni u stedjevini nije jaka, nista cudno za umetnike.

    Zdravstveno osiguranje je nacionalno, ne zavisi od firme, identicno za sve. Nema zdravstvtvenih knjizica nego kao kartica koja se izdaje na svake 2 godine.

    U bolnici, na prvi pogled, izgleda da ce ceo dan da prodje dok se dodje na red. Ordinacije su ovako jedna uz drugu, sve sto je moglo da se automatizuje je vec automatizovano (nema "predavanja knjizice") i ovi ekrani govore koji pacijent (broj) ide u koju ordinaciju.








    Lekari rade kao sumanuti, nekoliko minuta po pacijentu. Na masinama, pri prijavi za lekara, se unese sve sto moze unapred, simptomi, od kada, koliko, imaju pitanja koja zavise od prirode razloga za dolazak kod lekara.

    Kada se sedne kod lekara, on sve vec ima na ekranu i nema puno price. Mene su poslali i na rentgen pa da se vratim. Sve ima workflow.

    Na kraju, lekar prepise lekove i lekovi se dobiju odmah tu, u bolnici. Nema da se ide po apotekama i trazi (kakva korist od leka koji nema da se nadje).

    Apoteka u bolnici:




    Sva placanja i formulari su na masinama kao ATM:







    Generalno, od ulaska u bolnicu do odlaska sa lekovima u torbi, ne moze da bude vise od 90 minuta. Tako mi je bilo 7-8 puta, sto zbog deteta sto zbog mene.

    Da nesto dobro rade, kazu i statistike: Japanci su najdugovecniji narod na planeti. Neki tvrde da je to i zbog odlicnog i pristupacnog zdravstva zbog kojeg idu kod lekara 4 puta godisnje pa su manje sanse da se nesto razvije u smrtonosni oblik. Isti taj clanak navodi da Amerikanci idu 2 puta.

    U Ekonomistu sam citao da se japansko zdravstveno osiguranje naziva toliko dobrim da je “predobro”. Jedna nuspojava je da sanitet mora (zakon) da dodje po tebe ukoliko kazes da ne mozes sam da odes do bolnice. Neki to zloupotrebljavaju pa ga koriste umesto taksija.
    Azija, moja dežela.

  2. #2
    Isti Dom zdravlja, Toyota Kosei.
    Zbog ogromnog poverenja stanovnistva u drzavne bolnice (sve su isto dobre, nema elitnih) u zimskom periodu drzava uvede "nadoknadu" od 20EUR po poseti. Razlog: da se stanovnistvo preusmeri na privatne ordinacije koje kostaju isto i dovoljne su za 70% slucajeva i da se tako rasterete drzavne bolnice.

    Restoran (jedan od nekoliko) u samoj bolnici. Gornji levi ugao je jelo sa pohovanim rakovima. Dole desno je "mesano meso" - 5 razlicitih morskih hrana pohovano, 10 EUR.:



    Izbor od 15 glavnih jela nije mali za restoran u Domu zdravlja:



    Medicinska sestra je zainteresovana za kolace i torte (restoran je otvoren za javnost, nema bonova ili privilegija za osoblje).

    (Clone of Yoyogi)

    "My woman from Tokyo,
    She makes me see.
    My woman from Tokyo,
    She's so good to me"

    Deep Purple
    Woman from Tokyo
    "Who do we think we are", Album
    EMI, 1972.

  3. #3
    Ista bolnica, Toyota Kosei. Nije samo Dom zdravlja gde se dodje i ode za 2 sata nego je i prava bolnica u kojoj se ostaje mesecima.

    Da nije nesrece koja nekoga tu stavi, reklo bi se da je impresivno. Javna bolnica, ne treba ni uput, moze bilo ko da dodje na pregled i da bude zadrzan da lezi.

    Ocekivati od bolnice klinicku cistocu nije nista neobicno. To tesko da moze da se prevazidje





    (Slike imaju neku mrlju, verovatno je bila na objektivu, tek sada sam primetio)

    Mala kafe soba, tu bolesnici koji nisu sami u sobi ili kojima ne sme da se udje u sobu, primaju posete. Svaki dan od 17 do 19h a vikendom od 13h do 19h.



    Vesernica. Dve masine i jedna susilica. 100y (100 din) pranje, 200Y (200 din) susenje.



    Bolesnici mogu da biraju da li da im se obroci donesu u sobu ili ce sami otici u restoran koji ovako izgleda (ima pogled na siroko, mnogi vole da dodju samo zbog toga)



    Ima masine za napitke (levo su voda i caj, besplatni), mikrotalas



    Za bolesnike koji ne mogu da ustanu ili ne smeju da izlaze iz sobe, "DeliCart"




    Bolje nego posluzivanje u avionu: ovde je hrana u pretincima za odrzavanje temperature, neka mora da bude vruca, neka topla, neka hladna



    Kada je u kuhinji, prikacena je kablovima na temperaturu i vazduh da se u hrani ne bi pocele da razvijaju i mnoze bakterije. Kako se hrana raspodeli po sobama, krece druga tura - sakupljanje. Ko god nije zavrsio obrok za 30 minuta, posudje sa netaknutom ili nezavrsenom hrano se skuplja kako se bolesnik ne bi dodatno inficirao onime sto se hrani na otvorenom desava



    Tipicna vecera: filet ribe u miso pasti, zdela pirinca, corba od povrca, salata od brokolija, kompot ananas. Ne sme sveza, neprocesirana hrana, ni sveze voce, to neke bolesnike moze da ubije.



    Jos dva primera bolnickog obroka:



    Ako sme mleko, oni daju specijalno bolicko. I zeleni caj. Plasticna posuda sa zelenim poklopcem je zele od jabuka.



    Sama bolnicka soba. Za hemoterapije, to je dve sobe. Jedna je pretsoblje koje ima lasere za dezinfekciju (sestre ulaze svakih pola sata i da ne prenesu one same nesto od bolesnika do bolesnika). To dolazi iz plafona, ima i hemijska dezinfekcija a preparatima koji isparavaju iz svojih mesta u zidu i plafonu.



    Medicinska vaga i lavabo za pranje ruku u tom pretsoblju



    Sama soba gde je bolesnik bi bila uporediva sa hotelskom da nije sve specijalno, krevet je onaj sa svim polozajima, elektronski kontrolisano.





    TV radi na 100Y na dan, u dnu kabineta je frizider, isto 100Y na dan. Nije to da se dodatno zaradi na pacijentima nego sto socijalno ne priznaje nikakav trosak za luksuz (TV i frizider nisu neophodni za lecenje) pa bolnice to naplacuju posebno, da ne bi bolesnici imali dodatne komplikacije kod priznavanja troskova. Ionako, retko ko i gleda tv (neki i ne znaju za sebe danima) a napitci su odmah ispred vrata u masinama za prodaju.



    Ima se veliki lavabo, prilagodjen da neko moze da opere kosu iz invalidskih kolica



    Svoje kupatilo i wc, sa uobicajenom japanskom soljom sa grejacima



    Pogled...ima i pogled, ko moze da gleda





    Ako nista drugo, bar se zna dan, noc, kisa, sunce



    Pokretni bolesnici mogu da izadju na platformu/bastu sa stazom 400m za setnju.






    Ima na drugoj slici ovog posta, ovde detaljnije: ova kao ikebana.
    JA (Japan Agriculture), nacionalno udruzenje poljoprivrednika, svaki dan u svaki hodnik bolnice postavi primerak sta tog dana cveta ili zri napolju. Neki bolesnici ostanu mesecima bez da kroce nogom van bolnice i ovo im dodje kao lepo podsecanje da spoljni svet misli na njih.

    Druga slika iz ovog posta, ovde je ponovljena, umanjena, snimljena je 14. februara, kada "ume" japanska kajsija tek propupi



    Nedelju dana kasnije, 21. februara, je procvetala i u hodniku bolnice se to vidi, isto kao da je neko u vocnjaku napolju. JA svakog dana donese novi primerak. Tako na svim spratovima bolnice.



    Evo od 25. aprila, biljka za taj dan

    (Clone of Yoyogi)

    "My woman from Tokyo,
    She makes me see.
    My woman from Tokyo,
    She's so good to me"

    Deep Purple
    Woman from Tokyo
    "Who do we think we are", Album
    EMI, 1972.

  4. #4
    Osnovno orudje za rad medicinskih sestara: ova kolica sa laptopom.



    Terapija koju je postavio doktor tacno kaze kojem bolesniku u koje doba treba sta da se da ili uzme (uzorak).
    Pre davanja bilo kog leka, dripa ili injekcije, bar-kod citacem sestra ucita svoju legitimaciju, pacijentov bar kod sa narukvice i bar kod leka. Samo odredjena sestra sme da da bas taj lek bas tom pacijentu u bas to doba. Nema gresaka.



    Interna mobilna telefonija



    Ovo je sestrama baza, ima 4 ovakve na svakom spratu bolnice.



    Tu imaju pano gde vide koji ih pacijent zove, tu im je sefica, uvek su tu, 24x7


  5. #5
    Ortopedska rehabilitacija bolesnika sa prelomima i operacijama. Na prvi pogled kao fiskulturna sala



    Prvo se ode do ovih "kada" da se u toploj vodi drzi ruka ili noga 10 minuta, za one koji su imali prelome kostiju u zglobu



    Voda zelena i mirise na borovu sumu, u nju je dodat ovaj preparat



    Ako ima rana od operacije, da bolje zaraste, ultrazvucna masaza (sam sebi) 10 minuta



    Pored masaze i vezbi koje se izvode dok pacijent lezi a fizioterapeut prati plan rehabilitacije, imaju i ove naprave za restauraciju svakodnevnih pokreta i aktivnosti

    Maketa standardne sobe u japanskim domovima, da se po njoj krece, ustane, premesti, hodanje po jastucima...






    Da se starima olaksa ulaz, stepenice kao fioka



    Maketa kupatila. Kupanje u toploj kadi je japanska obavezna stvar, vaznija od vecere. Mere okolo su za bazdarenje uspeha, koliko moze koji dan i napredak



    maketa WC-a, solja ima samo sediste



    Obicna drzavna bolnica za koju ne treba ni uput.
    (Clone of Yoyogi)

    "My woman from Tokyo,
    She makes me see.
    My woman from Tokyo,
    She's so good to me"

    Deep Purple
    Woman from Tokyo
    "Who do we think we are", Album
    EMI, 1972.

  6. #6
    Chairman of the Bored yoyogi's Avatar
    Join Date
    Aug 2011
    Location
    Japan
    Posts
    4,527
    Doktorski stanovi, uz samu bolnicu Toyota Kosei.



    Skroz desno je zgrada skole za medicinske sestre. I one imaju jedan blok stanova. Stanovi su 32kvm, svako za sebe, nema cimera i deljenja.
    Svaka bolnica ima tako, taman posla da doktori i sestre idu po gazdaricama pod kiriju. U stvari, i mnoge firme imaju svoje garsonjere, ide do nivoa fabrickih radnika na traci.
    Ovde, do posla nema putovanja: imaju svoj podzemni prolaz i to im je 5 minuta.
    Naravno, ne stanuju svi tu, mozda 10%. Mnogi i nece ali kad su mladi i tek pocinju, dobro im dodje prvih nekoliko godina ovako.



    Tu se stanuje do 30. godine zivota ili dok se ne ozene/udaju, sta dodje pre. Bas sinoc prolazim tuda, petak 8 uvece, bilo je svetlo u svakom 20-om stanu. Gde li su otisli u zivot? Pre ce biti da rade. Kada se bolnica zatvori za pacijente (hitna ostaje) onda sredjuju administraciju.
    Doktori rade toliko da je od cuvene dugovecnosti Japanaca (muskarci 84 godine) doktori, bas doktori, prozive samo 70. Toliki je to rad. Sto onda idu u tu profesiju? Dobra plata i ogroman ugled koji se uziva, cela porodica.

    Oni koji imaju portabilne specijalnosti (kao dermatolozi, decja medicina) otvore svoje ordinacije negde u 40-oj i to se smatra penzionisanjem.
    Hirurzi, koji ne mogu da praktikuju u kuci ili garazi, ostaju da crnce do kraja radnog veka (prozive 5 godina u penziji i odose).
    Azija, moja dežela.

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •