Toyota Prius. Krenem sa kolegom na sastanak pa ga zvali na mobilni, kada je video da ce da potraje, stali smo i zamenili mesta da on moze da prica. Vozio sam ga, odlican auto.



Na tabli stalno pokazuje sta se desava i na sta u tom trenutku ide:




Kada ide na benzin i puni bateriju:





I kada ide na bateriju:






Ja sam mislio da mu je u prtljazniku ispod, baterija, pa da je zato plitak. Malo sam prevrnuo:



Medjutim, nema tu baterije, ona je ispod zadnjih sedista:









Osecaj, kada se vozi, mada je to dobar auto, je malo neobican.

Ko se spustio autom nizbrdo, sa ugasenim motorom i na kvacilu (mada Prius nema kvacilo), zna na sta mislim. Potpuno neobicno osecanje kada Prius ide na bateriju. Cuje se samo trenje tockova, mislis da nemas masinu i da to moze tako samo dok nizbrdica traje, kao da nemas kontrolu. Pritisak na pedalu gasa to odmah promeni i opet motor.

Posto je baterija (Panasonic) ispod zadnjih sedista, ona su neobicno visoka, skoro kao da sedis na stolici u restoranu.

Na taj auto se isporuka u Japanu ceka godinu dana.

A sada, sta na to kaze svinja, zbog takvih sam napustio Srbiju.
Seseljevski zadah iz usta:

Pretpostavljam da auto ima integrisane dvoglede za vozača (mada, Japanci su to, kapiram da je obezbeđen 1 par i za suvozača) kako bi mogli da čitaju informacije pružene na tolikoj tabli?

Samo me zanima koliko je u praksi lako, pregledno i bez opasnosti u smislu skidanja pogleda sa puta uživati u svim tim informacijama na malom ekranu centralne konzole, koje su danas zaista malo gde dostupne, kao što su trenutna brzina, pređena kilometraža, brzina u kojoj je menjač (vidim da je tu na slici automatik, vauuu, zastava to nema), te broj obrtaja.

Zašto bi iko vozio taj trovački automobil, koji je pride relativno do prilično ružan? Jedna baterija iz Priusa truje više nego 100 jugića za ceo životni vek vozila. Samo užasno neodgovorna osoba (prema čovekovom okruženju) može da poželi da na ulici vidi tu šklopociju pravljenu da zatire ekosistem, da ne spominjem što mu je baterija teška kao pola običnog automobila. Da ne ulazim u elektromagnetizam i dramatično uvećanje izloženosti putnika, naročito prilikom ubrzavanja, od te trovačke baterije sa teškim metalima. Doduše, o tome verovatno ne pišu analitičari koji broje milione prodatih kola po Economistu, sve nervirajući onih 12 novih vlasnika Bentlija što se živi potresaju što skoro niko nema kola kao oni.