Japan - srkanje.

Sad se vratih iz moje banje, restoran u njoj ima jednostavna i jeftina jela, na takvim mestima je to uobicajeno, penzioneri tu provode po ceo dan, od 10-22, rucaju i veceraju.



Ono sto zaprepasti mnoge putnike u Japan je, da se ova hrana, ramen (supa sa ramen rezancima, povrcem i komadom mesa) srche.

Ne onako kako deca "surlaju" spagetu od 30cm u usta nego da se, posle onoga sto se uhvatilo ustima sa stipaljki, dodatno usisa i ono sto nije.

Prvi put, 2003. sa Yoko, mojim prevodiocem, odemo na rucak, kad ona; lepotica, poce da "slurp". Ja se skamenih, obazirem se okolo da li nas neko gleda, prepozna ona i rece: "Sta, srkanje te cudi? To tako mora, tako se pokazuje uzivanje u hrani i radi se ovako", pa mi pokaza.

Dve porcije na stolu, leva je tamnija. Obe su u stvari iste samo leva ima soya sos, desna je ista ta, govedja supa, bujon, bez soya sosa.



Najedose se deca, sa malo i usrkivanja