Legendarni tokijski neon. Nije samo Tokio, takvi su svi veći gradovi.



Vidi se intenzitet svetla i na slici NASA iz svemira:





Japan je 80% planinska zemlja, sa tri alpska lanca (tako se zovu i u Japanu, Alpi) i mahom neprohodnih (gustom šumom obraslih) planina koje su i nenastanjive.
Ono što je ravna povrsina je otprilike velicine Srbije - nekih 85 hilljada kvadratnih kilometara. Na toj povrsini zivi 100 miliona ljudi (ostalih 25 miliona zivi gde se može van obale).
Sam Tokio, sa 35 miliona stanovnika, ima ljudi kao cela Kanada.


Zbog zemljotresa je zakon da zgrade ne smeju biti vise od 55 spratova.

Slikano sa Shinjuku, u daljini se vide visoke zgrade koje su maltene pod konac - sve su te max visine 55 spratova:





U Nagoji je bilo da ne sme vise od 6 spratova (od 1919. do 1963. Nagoya, Kyoto, Kobe, imali su limit 20m za stambene i 35m za poslovne zgrade):




35m, 10 spratova, taman koliko je Nagoya Castle koji se vidi u sredini:




Sam Shinjuku (ako moze da se poredi, kao Terazije u Beogradu). Te zgrade nisu nesto visoke, Bangkok, Manila, Hong Kong, Singapur, svi imaju 100 puta impresivniju skyline od Tokija. Pri prosecnoj kiši one izgledaju kao nebu pod oblake:




Tu, medju ovim 6-8 spratova zgrada je sav taj neon koji se vidi i iz svemira.





Namerno je rečeno "neon" jer su to pre svega istaknuti znaci firmi na njihovom poslovnom prostoru, mnogo manje (mozda 10%) su same reklame.







Mora li da bude toliko neona?

Različite firme su na različitim spratovima, retko gde je jedna firma u celoj zgradi. Kada je tako, jedan neon jedna firma.
Kada nije tako, sto je najcesce, onda svakome sleduje, ulazi u zakup prostora, da istakne svoj neonski pano.

Još, što nije uobičajeno po svetu, restorani su takodje na nekom od spratova pa i oni istaknu svoj znak.



Na slici gore je "namenska" restoranska zgrada, samo restorani i ništa vise, svih 10 spratova.
Retko ali se dešava da je i McDonalds na na primer na 4. spratu pa se ide liftom. U popularnim zonama, oko važnijih gradskih železnickih stanica postoje desetine zgrada koje su samo restorani, svaki sprat, bez ičega drugog u njima.

Knjižara na 6. spratu, ništa čudno. Poslovnica moje Citibank je u Nagoji na 22. spratu. U Tokiju na 19. Ostali spratovi su potpuno nevezane firme.

Ili čak, u istoj zgradi mogu da budu IBM, Oracle, nekada je bio i Sun Micro dok ga Oracle nije kupio, HP. Čak su i ljuti konkurenti.


Posle zemljotresa 11.marta 2011. nije bilo nekog naročitog gašenja neona. Stvarno, ako neko ugasi neonski znak svoje firme, da li je konkurencija isto tako ugasila svoj? Ako se naredi da svi ugase, onda svi ugase.

Logika firmi je prosta: nije posao komercijalnih firmi da paze da snabdevanje strujom bude dovoljno i neprekinuto, to je posao države da obezbedi infrastrukturu.

Svi su gradovi takvi. Ovo je Osaka, Dotonbori. Nešto kao beogradska Skadarlija, po važnosti i ulozi.

Yohori reka (u stvari, kanal izmedju dva njena rukavca) protiče kroz neonski kanjon. Tipično japanska stvar za velike gradove:





Shinjuku, na prvi pogled nema toliko neona (slikano iz mog ofisa):



Dole, "na terenu":






U svom tom neonu, koji su uglavnom znaci firmi koje tu posluju, bude i neka prava reklama, kao ova što ide na velikom flat ekranu:





Neonske instalacije idu visinom zgrade i kako se ko useli na sprat, ofarba svoj deo u svoj logo ili znak da ga istakne:









Ovo je posebno sljašteće. Shinjuku, okolina robne kuće Yodobashi Camera:







Tu se, 1983. slikao i naš znanac, Johhny Rotten iz Sex Pistolsa (Public Image Ltd.):