Japan - Nova godina (prvi put objavljeno na sajtu srpsko-japanskog prijateljstva www.tagai.rs)



Docekuje se (uglavnom) razlicito od zapadnog sveta. Nisu uobicajeni doceci po restoranima.

Prvi januar je kada je god moguce, u krugu porodice, u smislu otici kod svojih roditelja, sa decom.

Najvaznije je otici u budisticki hram pred ponoc pa ko ima , u shinto hram posle ponoci. To je simbolika: budisticki da se iza sebe ostavi losa sreca iz prethodne godine i shinto posle ponoci da se prizove bolja sreca za tada vec Novu godinu.

Japan je budisticko/shintoisticka religija a shala kaze da su 80% Japanaca Budisti, 80% shintoisti a 80% nije u vezi ni sa kojom religijom.


Takeshima Island, Gamagori, Aichi prefecture:



Ostrvo izgleda kao da je chichak, da na njemu nema nista. A ima:






Shinto hram:




Prvo voda za prociscenje (malo se oplaknu ruke):




Onda ima nekoliko manjih hramova da se pomoli i klapne rukama 3 puta:



Zvono je da se pozvoni 108 puta, da se odagna 108 grehova po Budizmu. Ne da svako zvoni 108 puta ali kao da prvih 108 "zvonitelja" mogu da ocekuju njihove zelje da se ispune:







Sta se jede za Novu godinu? Nista neobicno niti samo za tu priliku. Na primer, nema feste kao prasetina/pecenje ili nesto sto je daleko od svakodnevnice. Bio sam 2 puta kod japanskih porodica, mislim da bi bilo ovako i da su bili bez nas.

"Nabe", japanski hot-pot. Kuva se na sred stola, sve sto se stavi skuva se za 3-4 minuta, svako uzme malu zdelicu i polako se jede i dodaje. Uz to se prica i moze da traje satima sa dopunjavanjem supe brothom i povrcem i tankim mesom. Vise drustveno nego kulinarski.




Levo je supa, desno je "dango", tofu i riblje meso:



Za goste iz inostrantsva, sa leve strane je pizza, za slucaj da neko ne voli njihova jela (to se nije desilo)



Doduse, jede se i skuplje meso, koje inace dodje jednom mesecno (kao i sushi).
Skupa govedina. Cene su visoke, ovo na slici je 95 EUR za pola kile:



Ili ova, "marble", sa dosta masti:



Stvar je u tome da se ta govedina pece na otvorenoj vatri, mast padne dole a meso ostane kao puter meko. To ne moze za krtinom, pretvorila bi se u djon cipela:





Ovo je tradicija a danas i zabava: za Novu godinu se prave "mochi". Japanski kolaci (koji nisu slatki). Tradicionalno pravljenje tih novogodisnjih kolaca, mochi.

Isao i ja, jedna prijateljica je komandir skauta, u njihovom kampu se to desavalo. 3. januar, oni u kratkim pantalonama (posle smotre su se obukli toplije):





Pirinac (nije isti kao za svakodnevno jelo, ima ga u dzakovima na tone po supermarketima oko nove godine) se skuva u melasu, ocedi se i stavi u ovaj kameni tuch:




Onda ga jedan udara maljem a izmedju dva udarca drugi ga zamesi kao testo, na brzinu:



Probasmo i mi:




Tu se svi izredjaju dok ga ne utuku:





Mochi su razni, ovi su sa plavim pasuljem (aomame):





Ovi su ukrasni. Iseku pirincevo testo na trake. onda trake rolaju oko grancica:







"Sakura mochi", za dolazak lepog proleca:




Moze to i lakse: imaju masine koje od nula (pirinac i voda sipani u njih) do "mochi" melase sve same urade:



Moze da se vidi na slikama kako pocetni pirinac postaje "rice ball":




Samo gledas, nema maljeva. Ne moras ni da gledas, masina svira kad zavrsi.
Dobijes isto, samo "nije to to".



Onda ih oblikuju :






Simbol nove godine, "kadomatsu", svugde ga ima, po gradu takodje:



Za ukras, skupo i profesionalno napravljeno, ovako se izlozhi, kao u foajeu mog tokijskog ofisa. Ko god prodje, bez obzira na kom je polozaju u firmi, isao je isto ovako negde da licno pravi mochi: