Šta sam ove godine najčešće jeo u Thai ?
Riba...morska hrana.
Šta ću kad to volim !
Evo jedne tipične večere u restoranu u Ko Samuiu
Riba je red snaper,lignje...
Sve na stolu,tri jela ...bilo je oko 1000 THB (3.300 din).
Odmor je bio mesec dana i prošao.
A šta ću ovde 11 meseci bez morske hrane, 600 km od najbližeg mora , u zemlji Srbiji ?
Izbor ribe u lokalnom supermarketu moga "malog mista" nije loš
Ne zaostaje puno ponudom za onim u svetu:brancin,orada,losos,pastrmka,šaran...
I to još očišćena ili će na zahtev to uraditi.
Još kad bi hteli i da ih ispeku kao oni u Carefouru u Thai.
(To za spremanje ribe, na zahtev ,u Carefouru mnogi ne znaju ili da ti npr. iseku ananas i spakuju-sve gratis).
Začudo,cene ribe ,u lokalu, iste ili čak i niže od onih na moru.
Morski plodovi, gambori,smrznute girice,oslić,fileti ribe....
Ovde je bar 4-5 takvih supermarketa sa ovakvim i sličnim izborom.
Koliko se svet globalizovao...80-ih u celom BG ne bih mogao naći ovakav izbor (svi smo zato išli u "Polet").
Ali nema se uvek vremena ovo nositi kući pa spremati plus što ulje prska a miris ribe se širi po kući..
Danas,na brzinu, odem na lokalnu tržnicu/pijacu gde svaki dan ima to - već spremljeno
Nestalo je girica i babuški a izbor je bio:skuša na roštilju , pečeni oslić,šaran,tostolobik i som.
I ovako spremljena riblja čorba i riblji paprikaš u ovim plastičnim činijama(zamrznuto)samo da se podgreje kući
Kući sam doneo ovako-miks skuše,oslića i šarana( sa prelivom peršun/ulje i limun).
Sve je koštalo 980 din kao onaj bento u Japanu.
Oko 1,4 kg ribe.
Plus ovo kvalitetno mađarsko vino Tokaj (520 din).
Jeo sam sām (ćerka u školi,žena radila u našoj firmi) bez priloga krompir/luk salate kao obično jer nije bilo vremena za to.
Ostalo je za još 3 obroka.
Vremenski -odlazak po ribu ,jelo...možda 30 min.
A ne da se satima zaglavim tamo na Gazeli u BG.
Eto kako "lečim" nostalgiju za ribom.
Jedan iz Splita nedavno mi reče da je cena npr.skuše,ovde,(spremljena 720 din/kg) - jeftinija nego tamo na moru.
Zašto je tako?....možda zato što je smrznuta a ne sveža,deranje turista...šta li..
Ni u Thai ne mogu jesti toliko ribe za taj novac.
Najjeftinija je ona rečna zasoljena ,sa ulice,oko 200-250 THB (700 din) ali ta je možda 700 grama.
I još će, izgleda, poskupiti ( bar ona morska što su ih lovili burmanci).
Možda je razlog da najbolju ribu odmah kupe restorani i elitne radnje. Drugu, isto tako dobru, istovremeno uhvaćenu u istoj mreži, sa kostima polomljenim od pritiska tona tibe u mreži, ostave za lokalne pijace. Pošto njima riba stiže svaki dan, neprodato ide u zamrzavanje (posle dan - dva) pa je možda zato ta ista riba jeftinija i ide dalje. Kao protočni bojler. Dolazi nova sledećeg dana. U taj kontigent i restorani i dobre radnje ubace šta nije prodato prvih dana.
Na stolu, ne zanima te kako je riba prošla kroz svoj ulov i kraj. To da je morala da bude zamrzavana da se uopšte proda i ode dalje, to je industrija, uštimovana.
Sama riba nije lošijeg kvaliteta nego je bila takve sreće.
Azija, moja dežela.
Moja banja ima restoran, tu penzioneri koji dolaze od 10 ujutro do 11 uveče imaju sve što im treba. Ostaju po tih 12-13 sati. Košta ih 500 dinara.
U Japanu je nepoznata stvar da ti neko dođe u kuću. Tu se penzosi druže, uživaju u banji, jedu, drugi im spremaju i odu kada hoće.
Sa druge strane je Agri-mura, Coop poljoprivrednika i moja pijaca. Lepo i pristojno
Restoran je primeren po cenama.
Ono što svako u Japanu voli je raamen. Deca pogotovo. Sa zelenim "nori" algama iz mora
Vrlo je ukusno, supa se jede malom kao kutlačicom, u nju se dodaju nudle
Azija, moja dežela.
Irska pita, Shepherd's Pie (Čobanska pita). Treba mlevena jagnjetina ali u Japanu to nema a jedan Irac mi rekao on je pravi sa kvalitetnom govedinom.
Napravio sam 6 komada. Peče se u rerni na 190C 25 minuta.
Ukusno je, nema veze sa musakom. Ima puno receparta na netu, neki su komplikovani da ljudi i ne pokušavaju.
Imam ja negde svoj.
Azija, moja dežela.
Restoran u Toyota City, "New York Papa", za špagete i pastu.
U vreme ručka imaju ova set, 900 dinara.
Neograničena količina supe (ima bela i crvena).
Ono što konobar donese, je salata, hleb (ili pirinač), mali hamburger, komad pilećih grudi, jedan rak, komad ribljeg fileta i malo krompira.
Neograničena (self serve) kafa (sa automata, espresso, cappucino), orange, apple, grapefruit, apple juice, ice coffe, čaj.
To ne može po toj ceni u velikim gradovima u Japanu.
Dok sam punio drugu zdelu supe, video sam kuhinju. Tamo slažu dnevni ručak u 50 tanjira (restoran je veliki), možda imaju i 500-600, možda i više od hiljadu, od 11:30-14:30.
Pravilo je u Japanu da gost ne sme da čeka da mu narudžba jela stigne za više od 8 minuta.
Azija, moja dežela.
Klaster restorana uz moju zgradu u Bangkoku. Ima ih bar 10 + još 4 na pročelju.
Tu dolaze Thai službenici iz okolnih firmi na ručak, zato je parking pun. Mi dođemo peške.
Ovaj restoran, zove se "Baan Lon Khao", u prevodu "Kuća pirinčevog klasa", u našem prevodu kao pekara "Klas" je dobar, svi ostali su isto dobri, različita hrana iz raznih Thai regiona.
Menu i cenovnik. Baš nije skupo.
Sve na stolu, plus 2 kokakole je bilo 350THB (manje od 4 EUR) i bilo je ukusno.
Tačno da dolaziš svaki dan, 10 restorana, svaki put naručiš drugo jelo, možeš da jedeš 6 meseci i da se nijedna klopa ne ponovi.
In the darkness of the jungle,
We are merry jungle people.
Ooo-jungle people,
We are happy people.
"Jungle People"
Soulful Dynamics
Columbia, single, 1976
(clone of Yoyogi)
Glavni grad Mie Prefecture,Tsu ima nekih 250 hiljada stanovnika. Dobro i prosperitetno mesto.
Ima ovaj međunarodni sajam hrane i kulture.
Uzeli jela sa raznih štandova. Vidi se panetta hleb, tallijanski, kimči korejski ljuti kiseli kupus , korejski čimdži njihova pizza, piroške iz Indonezije i Malezije.
I Policija donela svoja vozila, za slikanje. Moja ćerka na Honda motoru (to je oinaj koji me kaznio 2 puta za brzinu)
Bilo je i nacionalnih folklornih igara, ne sećam se ko je ovo bio, mislim, neki Latino-Amerikanci.
Azija, moja dežela.
Nije bilo za klopu. Samo sam snimio u radnji kako izgledaju zamrznute pizze, Japan-style.
Imaju oni i dobre, uporedive sa pravim talijanskim, furune.
Sa leva na desno: Margarita, Majonez i kukuruz, Salama
Ova sa desna je posebno neobična. Sa munchmellow, slatkim pufnastim i sunđerastim kao kolačima
Japancima je Zapadna hrana i dalje nekako strana. Kao što je i japanska ostatku sveta. Svakojake improvizacije.
Azija, moja dežela.
Večera u hotelu "Sun Members Hirugano". 8 stvari na meniju, set, sve dolazi jedno po jedno
Ovaj "tuna carpaccio" je imao živu tunjevinu
Ovo je bilo glavno jelo, "hiida beef", jedna od 3 najčuvenije govedine (uz Kobe i Yamasaka)
Ko hoće, može da uzme samo to, posebno, bez ostalih stvari. Cifre su kao na barbutu, cene su kao u dinarima
Sladoled od badema i slatki pasulj kao desert
Večera traje sat i po. Jedva sam čekao da se završi. Da je došlo sve od jednom, bilo bi brže.
Azija, moja dežela.
Da ne preskočimo tradicionalni japanski doručak, isti hotel. I po domaćinstvima je slično
Od svega po malo. Salmon, slatkasti omlet od jaja, povrćke, šunka se kuva sa povrćem u supi, na stolu, miso supa
Azija, moja dežela.
Kada bih ceo dan bio aktivan na snegu,u planini,na onom vazduhu čini mi se da bih za ručak i vuka pojeo.
Hotel je dobar,verovatno i skup, porcelansko posuđe ,masivan nameštaj a i kvalitetna govedina i ostalo...ali te japanske porcije mi se čine male .
Jeste 8 stavki i to kvalitetnih ali po slici količinski mi to ne bi bilo dovoljno.
Doručak OK.
Ne bi verovao, mi smo mislili da im kažemo da prestanu da serviraju, dosta je bilo. To nam se desilo i pre, na pola kažemo - ovo je do sada više nego dovoljno, i odemo u sobu. Konobari u panici, da nešto nije valjalo.
Da je sve došlo odjednom (za večeru), bilo bi lakše da se navali na klopu.
Ne znam što taj hotel i restoran nemaju buffet, uzmeš šta hoćeš i koliko hoćeš.
Azija, moja dežela.
Nikada ranije nisam ovo video, nikada nisu celi pilići bili na prodaju, do ovih dana ove godine.
Japanci nemaju rerne (ja imam) pa sutra pravimo pile za Božić. Thai style, još jedna nacija koja ne zna šta je rerna. Baš da vidimo.
Azija, moja dežela.
Božićni ručak, spremili Budisti a jeo Pravoslavac.
Ono pile iz radnje od juče, u rerni, sa Thai začinima (ne znam kako je znala, Thai nemaju rerne). Pirinač je sa šafranom, supa je od školjki.
Spring rolls i salata od rakova
Azija, moja dežela.
Ručak za "salary men", sve na stolu 990 dinara. Luksuzni tonkatsu (svinjetina) sa krokijem od školjki i jednim rakom.
Sezamovo seme se prvo drvenom alatkom lično samelje pa ubaci u miso sos.
Azija, moja dežela.
Večera u Tokiju.
Prvo je došla salata
sa fronclama od mesa i korejski kiseli kupus, kimči
Od mesa, prvo su došli tanko narezani goveđi jezici. Ne volim mada može da se jede. Pečeš sam, na roštilju u stolu
Onda je došlo boljeg mesa
Bila je tura još bolje pa onda slanina, prestao sam da skikam. Nije bika neka klopa. Za četvoro je koštalo 28,000 dinara. Sa pivom.
Azija, moja dežela.
Japanska hotelska večera. One su najbolje. Svašta dođe, odjednom, ima i dve posude sa svećom ispod za kuvanje na licu mesta
Ova živa riba i piroške od povrća nepečene
Tempura i suši (tunjevina, sabljarka, salmon), divlje povrće iz šume u malim zdelicama
Ovo sam kuvaš, govedinu
Ovde je tanko sečena svinjetina
Došla i i školjka pečena u rerni sa sirom
Dezert, rolat od zelenog čaja i žele kao grejpfrut, na kori pravog grejpfruta
Azija, moja dežela.
Omiljena japanska zimska hrana, jaga-niku. U prevodu, krompir i meso. Napravio sam kod kuće, lako je spremiti i vrlo ukusno.
Gore je malo bogatije ali u stvari, treba samo ulje (4 supene kašike) meso, luk, šargarepa, krompir, soja sos (0.5dl), šećer (dve supene kašike) i sake (ili belo vino, 1dl). Soja sos, šećer (kojeg je malo pa ne zaslađuje) i belo vino daju taj poseban ukus.
Trebaju i kocke za supu.
Ja sam stavio sve ovo
Još je kažu, bolje ako stoji, sutradan ili za 2-3 dana.
Priprema;
U 2 supene kašike ulja propržiti crni luk, 5 minuta.
Dodati šargarepu i krompir, pržiti još 2 minuta.
Dodati sake (ili belo vino), soja sos i pržiti još 2-3 minuta, dok se ne oseća više alkohol u mirisu.
Dodati vodu sa već ratopljenim i prokuvanim supenim kockama i kuvati 30 minuta, bez pokrivanja.
Pred kraj tih 30 minuta, u posebnom tiganju, ispržiti meso da bude braon, 3-4 minuta. Dodati mu dve kašičice šećera dok se prži. To meso, sa sve sokom, presuti u glavnu šerpu. Ako je bilo graška, pečuraka ili drugog lako skuvljivog povrća, i to dodati sa mesom.
Kuvati još 10 minuta, bez pokrivanja.
Azija, moja dežela.
Od kada sam naučio da kuvam ovu čorbu (trebalo je 15 minuta seckanja i jedno kuvanje od 30 minuta), pravim je jednom nedeljno. Toliko je ukusno. Čudio sam se što te "brijane" govedine ima toliko po supermarketima. Pa zato, ovo svi Japanci spremaju. Kaže mi kolega iz Australije da tako tanko sečenog mesa tamo nema.
Ovaj put je napravilo dete
Dodali smo japanske sosove i nudle
Kažu, još bolje je sutradan, podgrej, ukusi se još bolje izmešali stajanjem. To smo mi tvrdili za našu sarmu. Nego šta, ima da je se nauživamo.
Azija, moja dežela.
Bookmarks