Ko je video stand sa japanskim novinama, verovatno se cudio zasto su tako tanke.



U reku ima 10 razlicitih novina, svake sa po nekoliko primeraka. Mislim da je subotnji The New York Times, jedan jedini primerak, sam veci nego sve ove novine na slici zajedno.

Nije da nema sta da se pishe, razlog je efikasnost i konciznost kanji pisma:





Tekst od 1000 karaktera na engleskom, preveden na kineski (ili japanski) izgubi 70% na duzini. Japanski je istina manje efikasan, mozda 60%, jer postoje katakana i hiragana koji su jedan karakter kao jedno slovo. U kineskom ni to nema.

Jedan karakter zamenjuje nekoliko reci. Weibo, kineska verzija Twitera ima ogranicenje na 140 karaktera a limit se nikada ne dostigne - jer je kanji pismo koncizno i jedan karakter moze da znaci 10 reci u drugim jezicima.

Na kineskom ili na japanskom twiteru, svaka moguca pesma haiku poezije moze da stane u taj limitirani broj karaktera.

Kanji su, zajedno sa papirom doneti iz Kine, tada najnaprednije poznate civilizacije, pre 1500 godina. Transformisali su se i gde su isti ili slicni, drugacije se izgovaraju.

Tako, Kinez/Japanac mogu da procitaju jednostavnije stvari (jelovnike, sportske rezultate) na drugom jeziku i da nagadjaju komplikovanije, samo kad je napismeno.
U samoj Kini, ljudi iz razlicitih pokrajina ne mogu da razumeju jedni druge ali napismeno je sve isto. Kantonski (Hong Kong, govori 150 miliona ljudi) i Mandarin (Peking i zvanican jezik i obavezan u svim skolama u Kini) su potpuno razliciti govorni jezici ali im je zapis isti.

To je ujedno i jedna od prvih stvari koje stranci pitaju: kada ce Japanci da ukinu kanji i predju na alfabet? Sada je lako dati odgovor: verovatno nikada.

Onda, ako je kanji tako efikasan, sto ga druge zemlje ne usvoje? Mozda izgleda smesno ali se upravo to i desava, bar u elektronskom pisanju.
Koriste se stvari kao hyperlink. Jedna rec zamenjuje mnogo drugih, pa cak i strane i strane teksta.