Results 1 to 20 of 21

Thread: Učenje japanskog jezika

Hybrid View

Previous Post Previous Post   Next Post Next Post
  1. #1

    Učenje japanskog jezika

    Da pocnemo od ovoga: nemojte da nasedate na ovakve bombaste naslove knjiga.



    Tu kaze da ima da pricate za 20 sati, samo ako kupite ovu knjigu



    Tako je ja kupim, aprila 2004 (pre 11 godina). Pet para to smece ne vredi, neupotrebljivo.
    U stvari, nadjem je pre mesec dana negde zagubljenu, izvadim CD i odnesem u kola bar da slusam lekcije dok vozim. I sta ze zbilo: sve sto ima u knjizi vec znam, pokupio sam bez ucenja i govorim i razumem daleko vise nego sto ima u toj knjizi. I to tek kada sam na nju potpuno zaboravio.

    Ono sto u njoj ima je navlaka da se knjiga kupi. Ne mogu da zamislim da je neko kroz nju prosao. Ljudi odustanu, pomisle da se nisu dovoljno trudili, da je jezik tezak i gotovo. A knjiga se prodaje bez problema. Samo prodaje, ne koristi nicemu.

    Jeste da ima i na engleskom, samo, sta nekome posle dva sata znaci ova desna strana? Hijeroglife i nista vise. Potpuno beskorisno.




    Sto je najgore, ta knjiga ne moze da se koristi ni sa nastavnikom jer u njoj nema metodike.
    Samo bombasti pregledi kao zadnja strana



    Ovo je verovatno sve sto ce neko od te knjige da procita - reklama



    Kada sam bio dete, bila je neka prica u Zabavniku o nekom uredjaju koji stavis kao slusalice na usi i on cita knjige i pamti gradivo dok spavas. E, jedino sa necime takvim bi ova knjiga mogla da nekako radi.
    (Clone of Yoyogi)

    "My woman from Tokyo,
    She makes me see.
    My woman from Tokyo,
    She's so good to me"

    Deep Purple
    Woman from Tokyo
    "Who do we think we are", Album
    EMI, 1972.

  2. #2
    Jos jedna knjiga, prakticno, udzbenik, koja mi nije pomogla: Self Study Kana Book (kana obuhvata katakanu i hiraganu, fonetska pisma u upotrebi u Japanu).



    Moze onaj koji je kupio knjigu sam da vezba ali to ne ide bez instruktora. Koliko god da sam se trudio sam, vrlo malo sam naucio. U stvari, nauci se dok se ide kroz nju ali se za 2 sata zaboravi. Cak i kada se zivi u Japanu (bez supruznika japanske nacionalnosti).



    Katakana je za strane reci, kao MacDonalds, TV, radio, PC.

    Hiragana (fonetsko pismo, kao nase "po Vuku") je za jednostavne stvari, za decu. Jelovnici u restoranima gde dolaze porodice sa decom imaju transkript kanji na hiraganu, za decu. To deca nauce pre 5-te godine zivota.

    Malo politike: kada je DPJ (Democratic Party of Japan) najzad osvojila vlast (2009. i bila na vlasti manje od dve godine) posle 50 godina vladavine LDP (Liberal Democratic Party) jedan od njihovih trikova je bio da imena kandidata pisu hiraganom, ne kanji. Od 60 miliona zaposlenih u Japanu ima nekih 3 miliona (rade "na odredjeno", sa malom platom) losih djaka koji nisu jaki u kanji. Oni su glasali za kandidate cija imena (napisana hiraganom) su mogli da procitaju. Kao deca.

    Bice jos dva posta o promasajima oko ucenja japanskog pa onda kako japanski stvarno moze da se nauci.
    (Clone of Yoyogi)

    "My woman from Tokyo,
    She makes me see.
    My woman from Tokyo,
    She's so good to me"

    Deep Purple
    Woman from Tokyo
    "Who do we think we are", Album
    EMI, 1972.

  3. #3

    Ucenje japanskog jezika: jos jedna knjiga na trzistu koja ne pomaze

    "Basic Kanji Book". Kaze da ce posle nje da se zna 500 kanji. To nije malo (mada za normalnu pismenu/citanje komunikaciju treba 2,000, toliko znaju srednjoskolci kada zavrse).



    Problem ove knjige je isto kao i sa ostalima ranije navedenim - pocinje niotkuda i metod je los. Mada, dobro se prodaje.



    Kada deca u skoli, u prvom razredu, pocnu da uce kanji, to ide ovako: prvo da nauce svoje ime, onda brojeve (kanji ima svoj brojcani sistem), onda dane u nedelji, onda mesece, sve takve osnovne stvari. Jos, ta deca zive u japanskim porodicama, u Japanu.

    Ova knjiga pocinje sa kanji koji su laki da se shvate ali ne idu postepeno, da se stvori baza pa da se na nju nadogradjuje. Za stranca, knjiga je beskorisna, cak i sa instruktazom.

    Jos, podrazumeva se da onaj koji uci iz knjige vec govori nesto japanski, zna hiraganu i katakanu i ima bar neki fond od 500-600 reci koje aktivno moze da koristi, sam.
    (Clone of Yoyogi)

    "My woman from Tokyo,
    She makes me see.
    My woman from Tokyo,
    She's so good to me"

    Deep Purple
    Woman from Tokyo
    "Who do we think we are", Album
    EMI, 1972.

  4. #4
    Chairman of the Bored yoyogi's Avatar
    Join Date
    Aug 2011
    Location
    Japan
    Posts
    4,527
    "Mina no Nihongo" verovatno najrasprostranjenija od svih knjiga, koriste je i skole i pojedinci nastavnici. Koliko sam shvatio, i na Filoloskom fakultetu u Beogradu ova je knjiga udzbenik za izborni japanski.

    Ima dve verzije: samo hiragana i "romanji", subskript na engleskom. Ova je samo na japanskom.



    Sta pocetnik moze iz ovoga da shvati? Nista, ni sa ni bez nastavnika.



    Dolazi sa dva CD-a, po 80 minuta svaki. Kada se zna japanski, moze da se prati.

    Ova knjiga sledi tesko kritikovanu "prirodnu metodu", gde je ceo cas samo na japanskom. To je obicno sranje, pocinje da daje neke rezultate tek posle 200 sati rada (u normalnoj nastavi to je mozda 2-3 godine sa 2 casa nedeljno i raspustima i pauzama) i to da se zivi u Japanu. Kako onda to koriste na Filoloskom?

    Evo kako: krajem 70-ih, bio je na Filoloskom jedan profesor nemackog (zaboravio sam mu ime) koji je koristio istu ovu metodu: na prvom casu, on je zblanutim studentima citao stihove Getea na nemackom. I imao je dobre rezultate na ispitima. Znaci, da je metoda bila dobra.
    Jeste, uz pomoc Kolarca i Instituta za jezike u Jovanovoj. Studenti, videvsi da od skole nema nista, odu i uce jezik za svoje pare a u skoli pitaju ako im nesto nije jasno. Tako i ova knjiga, koja je za samostalno ucenje neupotrebljiva, zivi na lovorikama da je mnogi koriste.
    Azija, moja dežela.

  5. #5
    Јојоги, морам да се не сложим за ову књигу. Прво, има издања за разне језике. За енглески, за кинески, за корејски и за руски. То су додаци који се купе посебно, као преводи књиге. Такође, постоји додатак са објашњењем граматике. А најбитније је, мислим, што постоји за разне нивое, од почетног до напредног. Ја сам у Јапан дошао набилдован граматиком из ове књиге, а фонд речи ми је фалио управо због тога што су часови које сам узимао били на српском, а не на јапанском и зато што смо прескочили учење канђија и ослањали се исувише на хирагану. Нема учења јапанског без канђија, то је само гребање по површини.

    Нама је професорица одмах рекла: на филолошком првих годину дана уче само канђи. То би вама било досадно и напорно, па ћемо одмах после хирагане радити комбиновано. И тако, мало превод са српског на јапански, мало са јапанског на српски, мало више граматику, а канђи се појављивао успут и несистематично и тако 9 година по једном недељно. Онда сам отишао на тест први пут у амбасаду, а тест је сличан JLPT тесту и схватио да сам скоро па неписмен. Онда сам се затворио у собу и месец дана учио само канђи (и нисам све научио) и следеће године сам поправио резултат на тесту дупло. Колегиница кинескиња која је овде дошла годину дана после мене и никад није учила јапански ме је скоро па стигла по знању за неких две године (а не иде ни на часове на факултету), само зато што може да чита. Сад кад знам канђи на нивоу Minna no Nihongo, тврдим да је књига одлична.

    Још нешто, треба напарвити оштру разлику између књига као што је она горе са бомбастичним насловом, која претендује да читаоца научи језику, од оних које су само добро систематизован садржај уз који се језик лакше учи. Магије наравно нема. За нас странце, па још одрасле, јако су згодне мнемоничке методе и SRS (Spaced Repetition System) програми који олакшавају учење канђија. Ту је Јојоги у праву, не могу одрасли странци учити канђи на исти начин и истим редоследом као и јапанска деца.
    Касније ћу и ја набацити још неколико књига из којих сам учио и које мислим да су добре.
    「吾唯足知」 (吾唯足るを知る)- "Samo za dovoljno ja znam"

  6. #6
    Chairman of the Bored yoyogi's Avatar
    Join Date
    Aug 2011
    Location
    Japan
    Posts
    4,527
    To ja isto hocu da kazem, samo jos nisam dosao do metoda "koji me je otvorio u struku". Prvo idem po neuspesima, u svim postovima do sada + jos jedan koji sledi.

    Imao sam mozda 200-250 casova, 1:1, firma placala. Vrlo malo sam naucio. "Mina no Nihon-go" sam isao skoro 2 godine, po dva sata svakog cetvrtka, sve sam na casovima znao, kako cas prodje, tako zaboravim.

    Onda sam pre 3 godine batalio ucenje. Tek pre 2 meseca, rekoh, daj da stavim ovaj CD i da slusam u kolima sat tamo sat vamo. Sve sto na njemu ima, vidim da znam. Sto nisam znao dok sam ucio iz knjige i na casovima? Pojma nemam, mozda matoro pa tesko pamti. Ali nije, to sto tamo ima mogu uglavnom i samostalno da izgovorim.

    Jedna druga, vaznija stvar se desava kada neko ovde dodje na struku, na dobru platu, na osnovu znanja koja nisu japanski jezik pa mu firma plati da uci japanski (meni je dolazila nastavnica u ofis).
    Ono sto tu ne moze da se desi je: da me (ili bilo koga ko je tako dosao, one iz Goldman Sachs, Citibank, Merryl Lynch, IBM, Cisco...) uce kao dete od 5 godina da pisem, da se grcim i mucim kao 5-godisnjak, sa jezikom izmedju usana u koncentraciji dok ucim da pisem. To je to: ako sam ja ovde dosao na osnovu drugih znanja, kakvo je sad ovo ponizavanje?
    Zato sve te "skole" koje firme placaju uce prvo katakanu, pa hiraganu, pa "Mina no Nihon-go" dok uceniku ne prodje dve godine , vrati se odakle je dosao, ne naucivsi nista.
    On se ne buni: misli: jezik je tezak, ja sam star, nisam se ni trudio, nisam ni imao vremena a jezik mi nije ni trebao. I tako te "skole" zivotare, na nebunjenju i lepom placanju (3,000Y je jedan cas). U mojoj firmi je u jednom trenutku neka "skola" imala 46 studenata iz firme, vlasnica unajmila dodatne "nastavnike" da "poducavaju". Te "nastavnice" su bile neprofesionalni edukatori, bez ikakvog fakulteta, u stvari neudate u 35+ godina i samo cekale da smotaju nekog stranca za brak.
    Moja poslednja nastavnica je bila moje godiste, udata, nekada radila u turistickoj agenciji. Kao i mnoge koje nisu uspele da se upisu na fakultet, nju su roditelji poslali na Novi Zeland godinu dana da nauci engleski. Sa time, da moze da komunicira sa stranicima i maternjem japanskom, imala je i taj "nastavnicki" posao.

    Kada god sam "resavao" da najzad naucim, dohvatao te knjige, nije islo, udarao sam u zid i odustajao. Sve zbog toga sto to nije bilo upravo onako kako si ti rekao da si ti naucio.

    U tome, uzmi u obzir i svoje godine, bio si daleko mladji, mozda manje zauzet nego ja dok sam pokusavao da naucim.

    Imam jos jedan post posle ovoga o jos jednom neuspelom eksperimentu, onda cu na ono sto mislim da je dobro (a to ide istom linijom kao sto si ti rekao da moze da se nauci).
    Azija, moja dežela.

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •