Nisu hteli da objave komentar na ovu vest, bio je daleko blazi od ovoga sto sledi.

Bombastican naslov koji je mogao da smisli samo neko ko nema pojma o ulozi vina u japanskom zivotu.
Oni za grozdje maltene nisu znali da postoji do pre 100 godina, sada ga imaju i izvrsno je (za jelo).

Grozdje jednostavno ne trpi japansku vlaznu, kisnu i toplu klimu, kiseline iz tla i uspeva lepo samo u Yamanashi prefekturi koja ima prirodni zaklon od kisnih oblaka, u senci je Mt Fuji. Vinska industrija je skoro nepostojeca. Ni Svajcarska ni Austrija nemaju neku klimu za vinovu lozu ali imaju kulturu pijenja vina i lako ga uvezu.
Za razliku od njih, Japanci piju vino uglavnom (mada je i to retko) kada su mortus pijani i ne znau sta bi vise narucivali. Nema tradicije ni kulture da se vino pije uz veceru ili obrok.


Ovo vino iz Topole ce da zavrsi kao "house wine by glass" u restoranima koji imaju unapred definisan meni i svi koji dodju na veceru plate 3,000Y da jedu sta je predvidjeno i piju alkohol koji je raspoloziv u neogranicenim kolicinama, dva sata. Tu je od alkohola dobro jedino pivo (koje predstavlja 90% svih alkoholnih pica konzumiranih u Japanu) a sve ostalo su najjeftinija moguca i najgora moguca pica koja pare mogu da kupe. Ni tikete ni boce se ne vide, konobari donose vec sipano.

Japanci ionako retko kupuju vino, mozda jednom u 10 godina, ako ikada, za poklon nekome ko ce da ga stavi u kredenac i nikada ga ne otvori.
Ne piju ga jer od njega pocrvene kao rakovi.
Taman posla da neko izvede devojku na veceru, naruci vino i lice mu se pretvori u majmunsko doope. To je uobicajena reakcija njihovog organizma (vecina azijskih naroda nema enzim koji razgradjuje alkohol).

Pred Bozic, koji u Japanu ne postoji kao praznik, stvore se redovi za kupovinu novog "Bozole" vina, sveze napravljenog i tek uvezenog iz Francuske. Toje medju vinima ekvivalent onoga sto je MacDonalds u gastronomiji. Eto, od negde su za njega culi i to kupe.

Kakvo vino iz Topole, to mu se desilo sada i mozda nikada osim ako ne ne prodaje po ceni onih kiselisa za kuvanje pa barovi nadju racunicu da ga prodaju kao mooda za bubrege. Nece to vino videti sto u nicijoj kuci, nijedna jedina od tih 10,000 boca.

Boldovano je sta je izjavio ambasador Japana. Sta ce drugo nego "fikus" izjavu koja se slaze sa bilo cime i bilo gde.

Sada da vidimo celu vest:


Japanci će nazdravljati našim vinom

Vinarija Aleksandrović iz Topole za najkasnije 30 dana krenuće sa izvozom vina u Japan, a posao je sklopljen sa kompanijom Makoto investments na tri godine.

IZVOR: TANJUG ČETVRTAK, 21.05.2015. | 08:25


Ministar privrede Željko Sertić i ambasador Japana u Srbiji Masapuni Kuroki očekuju da će ta vinarija odškrinuti vrata zahtevnog i dalekog tržišta i drugim srpskim proizvođačima tog alkoholnog pića, ali i drugih prehrambenih proizvoda.

Vlasnik vinarije Božidar Aleksandrović rekao je da je bilo potrebno godinu i po dana kako bi se kompletirala neophodna papirologija i analize da bi se moglo početi sa izvozom prvog srpskog vina na tržište Japana.

Aleksandrović vina izvozi u Rusiju, Kinu, EU, London, Čikago, Njujork Los Anđeles a u toj vinariji ističu da im je najveći uspeh upravo proboj na japansko tržište. Oni trenutno izvoze trećinu svojih proizvoda a cilj im je da u budućnosti situacija bude obrnuta i da izvoze 70 odsto, a da na domaće tržište plasiraju 30 odsto.
On je precizirao da će prvo biti izvezena količina od 5.000 boca, a naredne godine sledeća količina od 10.000 boca.

"Reč je o minimalnim količinama, jer su našu partneri iz Japana jako obazrivi", rekao je Aleksandrović napomenuvši da je ta vinarija morala da promeni i vizuelni identitet proizvoda, tako što je uvela nove etikete.

Japanski ambasador naveo je da je pre godinu dana posetio vinariju Aleksandrović kao mušterija i da u tom momentu nije ni sulutio da će biti izvoza proizvoda te vinarije u zemlju iz koje dolazi.

Kuroki je poručio da se japanskoj kompaniji Makoto može verovati, jer ta reč na japanskom znači iskrenost i poštenje.

On je izrazio zadovoljstvo što će vina Aleksandrović naći svoje mesto u japanskim prodavnicama i restoranima i dodao da je reč o veoma probirljivom tržištu koje insistira na kvalitetu, ali nije nemoguće doći do njega, što je dokazala i vinarija Aleksandrović.

Sertić je naglasio da je sigurno da će ovaj ugovor ugledati svetlost dana i da će posao biti realizovan na najbolji mogući način, imajući u vidu veoma iskren odnos vlada Srbije i Japana.

Sertić je kazao da azijski narodi, naročito Japanci, poštuju tradiciju, mukotrpan rad i posvećenost, što su prepoznali i kod poznate vinarije iz Topole.

Vinarija Aleksandrović počela je sa proizvodnjom grožđa na svega dva do tri hektara, a sada ima 75 hektara sopstvenih vinograda. Reč je o četvrtoj generaciji proizvođača grožđa i vina koja sada poseduje podrum vina od 2.000 metara kvadratnih sa kapacitetom od 500.000 litara vina godišnje.