"I radnicka klasa voli ananas" pisalo je na transparentu jednog mitingasa kada su rusili crnogorsko rukovodstvo da bi instalirali Mila i Momira 1989.
Ako se radnicka klasa Crne Gore od tada nije zasitila Milovog ananasa, da im posaljem jedan tovar iz Thai.
Oko Hua Hin, nepregledna polja,
raste u ovim patuljastim palmolikim zbunovima, jedan po struku.
Ima ga nekoliko vrsta, prodaju ih uz put na svakih 100m.
Jedna vrsta se ne sece nego se jede tako sto se cupaju (kao semenke iz suncokreta) komadi velicine palca.
Dok je onaj sto se sece 3 za 100 THB (2.5 EUR)
Ovaj sto se cupka je na meru, ispao je 80THB (2 EUR).
A ovo nikada nisam video: ananas kao stocna hrana.
Vide se i kolutovi kroz providne dzakove
Verovatno je neka fabrika za preradu pa restlovi i ono sto ne moze da se iskoristi.
Da nije to Milo davao svojim sunarodnicima, obozavaocima ananasa? Bojim se da ni to nisu dobili.
Bookmarks