Sledi 14 slika posle ove, ova je najvažnija.
Bang Na Mega se širi, otvara još radnji i 1,200 parkinga. Mora da je prema kvadraturi radnji, ispada 30 pakinga po svakoj. To je važno dimenzioniranje, ako se ljudi iznerviraju tražeći parking, prestanu da odlaze tamo.



Uz desetine restorana u samom shopping mall + food court sa 50 štandova, ima i ovaj "Food Walk".



Restorani su svetske klase, opet ne i svetskih cena, ipak je to shopping mall, primereno takvom mestu.



Za mnoge Thai su skupi.



Ovo je bilo vreme ručka, tu treba doći i uparkirati se, nema ofis službenika, oni idu na ručak u blizini svojih ofisa a ako idu kolima, gde je parking lak.



Pre nego što neko pomisli da idem po Bangkoku i biografišem shopping malls, bio sam dva puta (drugi put za bioskop) za mesec dana. I meni treba za kuću shopping u supermarketu.



Super su, lepo i čisto izgledaju





U mnoge od njih neko iz Srbije ne bi ni probao da sedne





U ovaj, isti kao prošle godine, opet smo došli. Čak smo ga i tražili



Jelo je bilo identično kao pre 12 meseci. Carbonara



I pileći filet na žaru.



Sa sosom i svežim biberom, na grančici



Sve zajedno, sa soft drinks, je bilo 16EUR. Možda za Thai koji idu tamo uveče nije skupo, za naše posete, podne, bili smo jedini gosti



Ono što bi Japanci mogli da nauče od Thai je natpisi na engleskom. Možda će se to unaprediti u Japanu za Olimpijadu 2020.

Interesantno, u Thai svako izložen strancima govori neku formu engleskog. Odozdo na više, od uličnih prodavaca do profesionalaca, raste nivo znanja engleskog.

U Japanu, niko ne može da završi srednju školu (napuštanje srednje škole je na nivou statističke greške) a da nije memorisao 5,000 reči engleskog.

Razlika je, Japanci se duboko ustručavaju da rade ili govore nešto u čemu nisu dobri. Thai nemaju taj problem. Maltene kao i mi, Srbi.