Danas je 7 godina od 9.0 stepeni zemljotresa, tsunamija koji je zbrisao Tohoku i odneo 20,000 života i prouzrokovao havariju nuklearne elektrane Fukushima-1.
Klip moze da se pusti opet, srednja zgrada je moj ofis u Tokiju, 29. sprat. Išlo se levo-desno 3m. Neko je snimio mobilnim sa stanice Shinjuku i stavio na Youtube.



Do sada je izdvojeneo 160 milijardi dolara za obnovu podrucja. To je 3 puta celokupan nacionalni dohodak Srbije. I opet ništa. Banke pucaju od para, nemaju kome da ih daju.


Tamo posle 7 godina nema nikoga ko nije mogao da ode. Nema ni ljudi ni omladine a privreda je na nivou novinskih vesti. Ribarstvo, zbog lokacije na ukrštanju dve morske stuje i bogatstvu ribe tek se sada polako opravlja, negde je na 5% onoga što je bilo pre 2011. Ljudi neće da kupuju ribu odande a i flota je bila skoro uništena.
Ovako to izgleda iz aviona (područje Ise poluostrva, njega tsunami nije zahvatio): ravan teren uz obalu, "na izvol'te" bilo kakvom tsunamiju. Lukobrani što se vide bi mogli da pariraju tsunamiju od 2m ali su obična igračka za nešto veće, pogotovo 16m kao na Fukushimu.



Ovoliki je bio tsunami 2011 (slika iz novina). Nije to bila bazenska voda nego mulj i krš, delovi kuća, čamci, čak i brodovi, koji je stihija pokupila.



Po tome su napravili ovaj zid oko naselja. Ljudi se bune, generacijama vide more a sada su kao u zatvoru. Ne znam šta su očekivali. Da se zid napravi negde podalje od obale, u moru ili da im država garantuje da neće biti tsunamija. Duplo veći tsunami je bio 1933 (30m) i ljudi de opet nisu odselili zauvek. Ovaj zid je pola visine toga.



Japan se nekako snalazi bez nuklearne energije. Pre 11. marta 2011. ona je učestvovala sa 35% u energetskom bilansu. Sada su to sve uvozni gas, nafta i ugalj.