Da obeležimo istorijski susret Severne i Južne Koreje, danas se desio, prvi put od 1953, od Korejskog rata koji je podelio zemlju na dva dela.

Koreanska hrana je jako cenjena u Japanu, mnogo restorana, čak postoje i turističke ture (kao iz Beograda za Rim) samo sa jelovnicima umesto obilaska istorijskih građevina, trgova i muzeja.

U ćerkinoj školi ima dan nacionalnih kuhinja. Koreanci su od 700 učenika možda 100. Koreanske majke prave jednostavan i jako voljen specijalitet



U stvari, dva, koji idu jedan sa drugim: čidžimi (korejska pizza) i kimči (ljut kupus). Taj ljuti kupus je njihova svakodnevnica, mislim da u Srbiji nema nešto (osim hleba) što se jede svaki dan po nekoliko puta.



Ta čidžimi pizza, nema testo nego nešto kao za palačinke što je vezuje. Idu lignje na kolutove i povrće.



Napravi se red, svi to vole



Opasni su Koreanci, imam veliko poštovanje za tu naciju. Za jedan radni vek, 40 godina, kada je Samsung bio "sweat shop" za japanski Sony, podigli su mesečne plate sa 100$ na 4,000$, pa Samsung danas skoro ubija Sony.

I kola su im odlična kao i sve ostalo što rade. Tradicija sa hranom, tu nikada ne omanu.