Tura: Osaka - Himeji - Sakai Minato - Izumo Taisha - Matsue - Totori. Tri dana, dva noćenja. Sopstvena režija.




Opet je bilo nekih 1,000km.



Dan 1:

(neće sve stati u ovaj post, samo on ima 23 fotografije).

Prva stanica je bila Otsu, na vidikovcu iznad grada i Biwa jezera, na servisnoj stanici.



Prolaz kroz Osaku, njihov Maglev gradski voz



Ovde smo u stvari krenuli, Osaka, Muzej nudli. Čovek koji je pronašao način da ih suvo upakuje u veliku čašu. Ando, Momofuku je uticao na ishranu u Aziji više nego bilo ko.



Ovo mu je bila eksperimentalna kuhinja





Ono što je pronašao je bilo da se skuvane nudle "tresnu" na vruće palmino ulje, osuše od njega i ostaju spremne da budu kao sveže čim im se doda vruća voda. Nema konzervanasa.

Baš ove, sa pilećim mesom, jeo je ceo život, do smrti (96 godina), svaki dan



Hronologija proizvoda njegove firme za nudle, Nissin, kako ih je uvodio



Svi ih znaju, svako ihe jede bar 2-3 puta nedeljno



Koliko varijanti





U Muzeju (ulaz besplatan, ima i u Yokohami), ima radionica, kupiš čašu za 200 dinara, na njoj napišeš šta hoćeš



Odneseš do kuvara (kojima je rečeno da budu ljubazni i da znaju da slike idu na sajtove)



Oni im dodaju šta poželiš preko nudli



Zavare ih





I izađe ti pakovanje kao iz radnje, sa tvojim natpisom. To smo nosili kao suvenire (koji se u slast pojedu) prijateljima



Poprečni presek, uveličan



Ovako izgledaju u radnji



Neko možda prvi put čuje za ove nudle. Koliko se to jede po Aziji, baš ove, od ove firme, Nissin. Evo koliko: 977 000 000 000 serviranja (broj je teško zamisliv, 977 stotina miliona). U radnji koštaju 170 dinara. Mora da su na izlazu iz fabrike 10% te cene.



Prednjači Kina, sa preko 400 milijardi porcija godišnje (brojevi su veliki, nisam ni siguran da sam dobro protumačio)



Ovako izgledaju kada su "gotove". Ukusno je, možeš na njima da živiš, sva tri obroka dnevno za manje od 400 dinara dnevno.



Otišle su i u svemir (varijanta), 2005. Japanski kosmonaut ih je jeo u kapsuli.



Zapanjujuće koju je viziju gospodin Ando imao.

Prvo: sa hranom, svetu će doći mir.

Drugo: jednostavnost: otvori, nalij vruću vodu, sačekaj 3 minuta da se ukusi pomešaju i uživaj.

Sećam se, kao mlad programer radio dan i noć, pizza delivery u 2 ujutro. Nismo znali za te nudle.
Posle godina i godina vidim, svako ih u Japanu drži u fioci, ko nema ode na vending machine u ofisu i kupi ih, sama mašina ih spremi (i izbaci štapiće), samo da jedeš.