To je legendarni stereotip, da je sve u Japanu malo, pa i stanovi.

Stvarno, ima ih malih. 24 do 32 kvadrata. Treba li da budu veci? Pa, mozda i ne treba. Tu nikad ne zivi vise od jedne osobe. Cak ni medju studentima ne postoji koncept deljenja stana a kamoli sobe. Prakticno je nemoguce naci da stan dele nepovezane (bliska rodbina, bracno) osobe.

Te male stanove obicno dodeljuju firme zaposlenima da stanuju dok ne napune 30 godina ili se ne ozene. Jeste, pripravnik juce diplomirao, u ponedeljak stupa na posao i dobije stan. Zato i nema veze gde je radno mesto, stan uvek ide uz posao. To isto pripada i obicnim radnicima po fabrikama.

Nema cumeza i slamova, u realnosti i nema zgrada starijih od 30 godina.

Ovako na primer, jedna nova zgrada:




Tu nema biranja. Gde god da firma ima zgradu ili ima stanove u zakupu, tu je stan. To oni u stvari zovu "dormitory" a prakticno su garsonjere sa svim funkcijama.





Moze da bude i u sred njive ako je firma/fabrika u provinciji:









Kako god da izgleda od spolja, unutra su skoro tipizovani. Ovo je jedan u koji sam 2006. uselio mog pripravnika (iselio se posle 2 godine):

Kuhinja i trpezarija za jednu osobu, posebno wc, posebno kupatilo.




Razlika izmedju manjih i vecih garsonjera je prvo u tome da li ima posebno ili odvojeno kupatilo i wc.
Ova (samo ova slika je iz nje) od 22 kvadrata, ima odjednom mokri cvor. Primetimo kako je slavina i tu i tamo, moze da se skrene u lavabo ili u kadu. Isto, nema utikaca i prekidaca unutra, "wet room".






Ima sve sto treba:





Ekran je TV, DVD player





Ofis sto i stolica, kafe stocic i sofa. Ima i balkon.




To je 28 kvadrata. Bolje nego hotelska soba. To su ti mali stanovi za koje se misli da su opste rasireni, da u njima Japanci masovno zive pa i 2-3 generacije. Nista od toga nije tacno osim da postoje (i to ne masovno kako se misli).
U njima zive (privremeno) samo pripravnici ili oni koje firma premesti na odredjeno vreme iz jednog ofis/pogona u drugi. Uvek samo jedna osoba u stanu.