Results 1 to 3 of 3

Thread: Japan hiking - Komagatake, Sredisnji Alpi

  1. #1
    Chairman of the Bored yoyogi's Avatar
    Join Date
    Aug 2011
    Location
    Japan
    Posts
    4,527

    Japan hiking - Komagatake, Sredisnji Alpi

    Chuo (sredisnji) Alpi, nekih 80km od mene (Alpi su na toj daljini od bilo koga, samo zavisi koji: Juzni, Sredisnji ili Severni).

    Ovo mi je bio prvi hiking. 9. jul 2011, u gradovima 40C a ovde je jos bilo tragova lanjskog snega.

    Prvo sam isao kolima, onda njihovim busom (nacionalni park, automobili nisu dozvoljeni, bus je na plin), pa onda ropeway.

    Prepuno je divljih zivotinja i moze da bude opasno, pogotovo ako neko ide sam.

    Ovde se islo, na ovaj vrh, 2963m (Triglav je 2863m ili tako nesto?):



    Iz busa, uz put, videla se ova zivotinjka. Ne znam sta je. Ako tako lako izlaze uz asfaltirani put, sta je tek po stazama prema vrhu:





    Ropeway gondola (slikao sam ovu u suprotnom pravcu, ista je kao u kojoj sam bio):





    Stanica ropeway je i hotel, najvisi u Japanu.

    Odatle se hikeri rastrche u raznim pravcima.

    Vide se, kao tacke:





    Pogled sa 20% uspona na ropeway stanicu i hotel:





    Ovo je bilo vazno. Video sam kamoshika jelena, endemskog za japanske Sredisnje Alpe, nigde drugde ne zivi.

    Kada sam pokazao sliku proverenim hajkerima, Japancima, kazu "pocetnicka sreca", po nekoliko puta su tamo bili i nisu ga videli:




    Posle, na drugom hikingu (Magome- Tsumago, vec opisano u drugom tredu) na fotografiji u muzeju vidim sta je to:






    Rastinje na vrhu je nisko i ostro, alpsko:







    Sam vrh. Ovaj obelisk je u cast profesora sa Osaka Univerziteta koji se pre 100 godina prvi popeo ovde. Dole se vidi hotel/ropeway station:






    Na vrhu ima ovaj planinarski dom. Nema kablova, nema struje, (ima ali) sve je sa generatora. Kako dopremaju sta im treba, ne znam. Toliko je vetrovito pa mozda i jezivo, mora da je dozivljaj prespavati tu.

    Edit 19.10.2011: ovaj dom se zatvara 1. novembra, otvara 1. aprila.





    Vreme se menja na svaki minut. Od ovoga, skoro nesakriven veliki pogled:





    Pa sledeci minut ovo:




    Trebalo je do vrha 2 sata i 2 sata nazad. Neko bi rekao da se na dole ide brze, ali ne. Iskusni planinari (jedan Slovenac iz moje bivse firme u Bg mi je rekao : "Planinar se ne poznaje po tome kako ide na gore, nego kako ide na dole"). Kroz maglu sam se secao da je rekao treba ici postrance inace odose kolena i sutradan ne mozes da ih savijes da sednes na klozetsku solju, pa tesko i hodas.

    Jos me je cudilo da svi nose zvonca. To je zbog medveda. Sledeci hajk, i ja sam imao zvonce.
    Na povratku, u gondoli, neko sa prave strane uzviknu "kuma!". Kuma = medved. Svugde su.

    Jos sam naucio, na prvom hajku, patike su nistavne i sutradan kupio propisnu obucu za hajk.
    Azija, moja dežela.

  2. #2
    Prethodni post je iz ovog doba 2011. Bio sam svake godine, prosle sa cerkom. Ove godine, pre neki dan, nije bilo srece sa vremenom: vrhovi su bili u neprestanim oblacima



    Opet, puno ljudi je islo. Masa staraca, koce i vuku za sobom kao spori vozaci na putu bez preticanja.



    Staze na gore su pune



    Ako se vidi, hiljade ljudi su kao tacke na usponu



    Znajuci sta bi bilo (guzva, gore kao da si uronjen u mleko) ne odosmo, malo smo prosetali pored jezerceta na nasem nivou



    Nikad od 4 puta sto sam bio nisam imao vremena za njega. Uvek jurnjava da se stigne gore, posle da se sidje i uhvati gondola. Ovaj put je bilo relaksirano.



    Ima i razloga sto ovi idu gore a verovatno znaju da se nista ne vidi (ili se nadaju da ce se nekim cudom oblaci skloniti bas kada oni dodju na vrh).
    Oni su planirali ovaj uspon pre nekoliko meseci, mozda i prosle godine i sada imaju da ga urade i da se vrate kuci.
    Za razliku od njih, mi smo ostali 3 dana i bilo nam je manje napeto.
    (Clone of Yoyogi)

    "My woman from Tokyo,
    She makes me see.
    My woman from Tokyo,
    She's so good to me"

    Deep Purple
    Woman from Tokyo
    "Who do we think we are", Album
    EMI, 1972.

  3. #3
    Kao dete, sanjao sam da zivim u kucici na drvetu. Ovaj kamp ima tako nesto, cerka mi rekla da sledeci put idemo bas tamo, i ona bi to volela.

    Interesantno i lepo reseno. Kamp nije prikolica niti bungalov kucica, nego bas "na nozi", kao na drvetu:



    Sve svoje stavis ispod. Ako je kisa, imas strehu. Isto za sunce. Gore se spava, merdevine da se popnes. prozor sa mrezom da insekti ne ulaze



    Ima ih, citavo naselje



    Medjutim, mi smo imali rezervaciju za drugi kamp, sa mnogo luksuznijim smestajem. Cvece, "ajisai" na ulazu



    Skoro kao hotelska soba





    Frizider, mikrotalas, posudje



    Gore, na spratu, spavaonica



    Sta je bilo neocekivano dobro: nije bilo Interneta, deca (cerka i njena drugarica iz skole) su morala da se druze na staromodan nacin




    Nocu, idilicna kucica u cvecu

    (Clone of Yoyogi)

    "My woman from Tokyo,
    She makes me see.
    My woman from Tokyo,
    She's so good to me"

    Deep Purple
    Woman from Tokyo
    "Who do we think we are", Album
    EMI, 1972.

Similar Threads

  1. Replies: 21
    Last Post: 13-11-17, 21:04

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •