Tateyama alpine route, najpopularnija planinska tura u Aziji, popularnija od Himalaja i Mt Fuji zajedno.






Od 15. aprila do 15. maja je otvoren (samo za plinske autobuse sa zelenom tablicom) i ovaj prolaz kroz sneg. Kada se sneg otopi, nije upola atraktivno ali je otvoreno do 1. novembra. Posle toga je nemoguce doci na vrh, prevoz prestaje, sve ovo na vrhu se zatvara, ljudi se povuku i tako do 10, aprila.
Ove (2011. godina) je izuzetno sve zavrseno mesec dana ranije. Neki planinari koje znam su hteli da idu 15. oktobra, receno im je da tamo nema nista osim povremenog snega, lisce pozutelo i opalo mesec dana ranije, oduvano, nema razloga da idu u maglu, kisu i sneg.




Komplikovano je sam se snaci sa prevozom (privatna kola nisu dozvoljena, nacionalni park), retko ko ide bez agencije. Tura traje dva dana, kosta nekih 400$ po osobi, ukljucuje prevoz od velikih centara, jednu veceru, jedno nocenje u hotelu, jedan dorucak i jedan rucak.
Sa prevozom je jos stvar da tura pocinje sa jedne strane planine a zavrsava sa druge, 80km daleko. Cak i ko je dosao kolima, jedino da mu ih neko preveze (300km krug) ili da je rentacar pa da ostavi na jednoj a uzme druga na drugoj strani.


Dan 1 je da se dodje do Toyame (vozom, avionom, kolima) i onda turistickim autobusom do podnozja Tateyame. Uz obilazak 3 manje vazna mesta, vecera i hotel.

Dan 2:

Tada se sve desava.

Dan 2, od 8 do do 13h:

Iz podnozja, planina Tateyama izgleda respektabilno, sa 3003m je druga po visini (posle Mt Fuji od 3863m):





Na putu uzbrdo, Shomyo, najveci vodopad u Japanu, sa 350m visine pada 3 tone vode u sekundi:




Negde sam procitao da ovo mesto dobija najvise snega na svetu. Vetrovi iz Kine (zimi i sami ledeni), duvajuci preko Japanskog mora, zahvate isparenja, nateraju ih na visoke planine koje ih pretvore u snezne oblake i bas se ovde izruce.

Nije tesko zamisliti, kad se vidi slika sa korejske/kineske strane (sa Sea of Japan, sa jednog od prilozenih linkova). U daljini je upravo Tatejama masiv, nisu oblaci:





Da sa snegom nema zezanja, vec negde na 900m nadmorske visine pocinju ove pritke za dubinu snega i da se uopste zna gde je put. Prvi crveni prsten je 4m, drugi 6m:






Na 2450m, hodanje na krpljama (snow shoes) je deo rekreacije. Evo nas gde u krpljama stojimo na skoro 2m snega:






Sad, na zadatak. Prolaz kroz snezne zidove. Ovo moze samo u prolece (apri 15 - maj 15.) jer zimi niti ovaj niti drugi prolaz postoje niti iko pokusava da prodje pre 10. aprila.

Malo uvoda, kako to rade, kako probijaju prolaz:






Uvecanje slike daje citljiv tekst na engleskom: 2 buldozera sa GPS (nekada su koristili kompas) i kapacitetom od 5000 tona snega na sat to urade za 7 do 10 dana.

Kad sam ja bio, sneg je bio 15m, kao 5-spratna zgrada, ide do 26m. Snezni zidovi ne mogu da se sruse jer sneg se polako talozi i novi koji dolazi pritiska i konsoliduje onaj stari. Tezina snega je 500kg po kubnom metru, tako da prvi kubni metar u 15-metarskom zidu na sebi nosi 7 tona. Zbog tog postepenog pritiskanja i sleganja nema opasnosti da se srusi na autobuse i setace.






Svi cekaju da naidje bus (na svakih 3-5 minuta) pa da slikaju zbog vidljive razmere:






Ovo je tacka gde je na dan posete sneg bio najdublji, 14m:





Ovako je bilo 9. maja 2010. a sneg se nikada potpuno ne otopi. U julu ga je najmanje i ovako izgleda. Ova kuca (hotel) u donjem desnom uglu i put koji ide od nje, prva krivina skoro uz desnu ivicu sike je mesto gde su gornje slike snimljene :





Saobracaj je ogranicen na ove autobuse na plin, nema drugih vozila osim za odrzavanje puta. Razlozi su ekoloski, lokacija bi pala u unistenje bez tih ogranicenja.

Nema ski liftova ali ko hoce (i mnogi hoce) moze da se sam popne i spusti skijama ili snowboardom.

Od 300 sneznih gusaka (snow grouse, ptarmigan) opstalih u Japanu, 250 ih zivi upravo ovde.
Lokalno ih zovu "raicho" sto znaci olujna ptica. Olujna zato sto se pojavljuje samo po mecavama i teskim vremenskim nepogodama kada prirodni neprijatelji (orlovi i jastebovi) ne mogu da je vide i napadnu. Prakticno, ako je vidis, gotov si, znaci da si u teskom nevremenu koje nece skoro prestati.


Jos jedan lep sajt na engleskom.


Za kraj, na nekom sajtu sam nasao komentar, jedan dickhead tvrdi (cini mi se da je bio iz Yukon, Canada), cak je i njemu bilo neverovatno pa se igra serloka holmsa:


I've seen plenty of snow in my life. This is either Photoshopped or a picture of a street with fake snowbanks. Like someone mentioned in a previous post, there is no way you could get vertical snowbanks that high unless you had a snowblower 15 feet high. Roads that are plowed don't look like that. Plus the pavement is bare. Not something you would expect for a place that get this much snow. And the bus has no signs of snow on it or frost on the windows. Also the people walking along side don't look like they are dressed for winter.