Hoteli gde se sobe iznajmljuju na 3 sata u lokalu se zovu "Love Hotel". Zvanicni je eufemizam "Recreational Hotel" ili "Leisure Hotel".

Dole kopiran clanak iz Blica ima nekoliko teskih gluposti, ocigledno ga je pisao neko (a Blic preveo) ko nikad nije bio u Japanu a ako je bio bolje da to ne otkriva. Googlatorski nivo poznavanja onoga o cemu pise.

"Moze da se rezervise na 3 sata" nije tacno. Taj hotel NE MOZE da se rezervise uopste.
Sa osobljem nema kontakta, to je tacno, nema recepcija ali ima 1-way mirror gde neko gleda ko ulazi. Da neko ne udje sam (verovatno radi nesto ilegalno, bezi ili je dosao da se ubije) i da ne uvodi decu.

Umesto recepcije. masina kao za napitke gde se pritisne vrsta sobe koja se trazi i izadje kljuc kartica za vrata.

Kaze clanak "od sredine 60-ih" sto je upola tacno a autor ne zna zasto samo upola. Ti hoteli postoje stotinama godina a od sredine 60-ih, kada su automobili usli u masovnu upotrebu, poceli su da se grade na mestima tesko pristupacnim ili neatraktivnim (kao na primer, na Autokomandi i slicnim bucnim i gadnim lokacijama gde niko ne zivi ili nema razloga niti nacina da prodje osim kolima).

Ovaj je na Kameyama stanici, ima ih 20 u klasteru.






Ovaj je u Okazaki, na 300m od rodne kuce i danas muzeja Iyeyasu Tokugave, najvaznije licnosti u istoriji Japana. Desno, na brdu, vidi se delic Tokugavinog zamka.
Maltene u centru grada.






Lako se prepoznaju po kicheraju kojim su dekorisani, nema balkona, sareno sve, tesko bi neko mogao da ih zameni za normalan hotel.





Mnogi imaju ovakav ulaz - sa zavesom, udje se kolima i niko te ne vidi.









Po blogosferi ima na stotine licnih prikaza, ocigledno da je bekpekerima poseta ovakvom hotelu obavezna u itinereru.






Dalja je glupost (totalna laz) da Japanci zive sa roditeljima ("po 3 generacije") u malim stanovima i da nemaju prostora. Totalni idiotluk. Ima pravilo ko zivi sa roditeljima - tek kada se ozeni: najstariji sin. On pazi roditelje u starosti a svoje ture po ovim hotelima je odradio dok je bio neozenjen i dok je ziveo sam. Onda se vrati u njihovu kucu. Ako je stan, ne vraca se.
Drugacije, niko ne zivi sa roditeljima. Ko zivi sa roditeljima ne moze da nadje ni drugove ni devojku, smatraju ga cudakom i budalom. Kao na primer, Tasko Nacic u "Davitelju".
Posle srednje skole se odlazi od kuce i zivi sam. Za posao, firme svakome daju garsonjeru na ponudu.

Ne postoji "daj mi kljuc od gajbe" ili "imam prazan stan". Svako ima svoj stan.

Tu i jeste stvar: kako onda ima 30 hiljada "love hotels" koji zajedno okrenu 45 milijardi dolara godisnje (vise od nacionalnog dohotka Srbije)?

Japanci nece da im neko ulazi u privatnost, makar mu bila i voljena devojka. Niko nikoga ne dovodi kuci. Posete nekome su retke, moji mi kazu da su ziveli sami po 10 godina i da im nikada niko nije krocio u stan.

Niko ne voli da mu neko gleda po stanu, knjige, CD-je, slike, cistocu...i da prikupi informacije o njegovoj licnosti koje on nije hteo da otvoreno nudi, cak i kada nema nista neprijatno.

Zato se ljubavni kontakti odigravaju na "trecem terenu" a ne sto neko nema mesta. Svi imaju svoje mesto, i musko i zensko, samo to je za licnu upotrebu.



Eno, vide se dvoje kako ulaze "na noge". Stvarno, tu se ide kao u bioskop.





Sami hoteli jesu i mesto gde se desava prostitucija (sama transakcija) ali oni sami nemaju niti nude "osoblje". Moras da dovedes svoje, u kakvoj ste vezi nije bitno, moze biti i prostitutka.


Znajuci to, da vidimo sta pise ova budala u clanku:


Specijalizovani seks hoteli u Japanu




04. 10. 2011.

Specijalizovani seks hoteli u Japanu
..Japanci su poznati kao veliki "radoholičari", međutim oni ipak znaju i kako da se opuste. Tako su još 60-ih godina prošlog veka smislili "ljubavne hotele", a njihova popularnost ni danas nije ništa manja.

Samo neke od soba koje hoteli nude Hoteli koji su stvoreni samo za parove napravljeni su prvenstveno iz potrebe. Naime, u Japanu živi duplo više ljudi nego u Velikoj Britaniji, koja zauzima sličnu površinu, s tim da je 85 odsto terena brdovito.

Dakle, Japanci vape za prostorom i za privatnošću. Osim toga, njihova kultura je takva da žive s roditeljima sve do braka, i to najčešće po tri generacije pod istim krovom, pa su često odvojeni samo papirnim pregradama.

Soba za "igru"Praktični, kakvi jesu, zato su smislili hotele gde se dolazi samo zbog seksa. Sobe u ljubavnim hotelima toliko su posebne da svako može da izabere "svet" u kojem želi da provede te plaćene sate. Jedan deo je u uobičajenom evropskom stilu, ali s dodacima kreveta koji se okreću ili plafonom od ogledala.

Postoje i specijalizovane sobe za doktore, vozače, ronioce ili astronaute, a pojedini hoteli imaju prostorije za grupne žurke s dodatnim pogodnostima. Tako na primer, jedan hotel daje i besplatna putovanja u "Tokio Diznilend" ili Hongkong, ako neki par za pola godine obiđe 24 njihove sobe.

Sve je zamišljeno tako da u ovim hotelima nemate nikakav kontakt s osobljem, pa možete potpuno anonimno i opušteno da ih posećujete. Sobe mogu da se rezervišu na dva sata, što košta između 18 i 45 dolara, dok je za celu noć potrebno 115 dolara.