Page 2 of 5 FirstFirst 1234 ... LastLast
Results 21 to 40 of 98

Thread: Japan - zima

  1. #21
    Chairman of the Bored yoyogi's Avatar
    Join Date
    Aug 2011
    Location
    Japan
    Posts
    4,527
    Bilo je snega, ovo mesto Chausuyama je najblize da se do njega ode. Sat vremena i 15 min.

    Mada je skijaliste uporedivo sa Kopaonikom (minus hoteli, ovo je svima day-trip, ne treba da se spava) danas je bilo raj za decu.

    Ovaj mali konvejer, kao pokretna staza, je 5EUR dnevno.



    Decji snow-park, tu skijasi ne mogu da udju i da ih ugroze. Snow board su dozvoljene samo radnim danima (kada nema nikog):






    Ne znam kako je u Srbiji ali ovde sanke osim ovih plasticnih "korita", ne postoje. Nista one gvozdene ili drvene kao iz mog detinjstva:

    Azija, moja dežela.

  2. #22
    Na ulicama nikada nema parkiranih vozila koja bi ometala ciscenje snega.
    Zakon je, niko ne moze da kupi (registruje) vozilo ako za njega nema obezbedjen parking. Treba uverenje iz katastra.
    Nijedan car dealer ne bi prodao, privatne prodaje nema.

    Shirakawa-go:



    Ni jedan jedini auto parkiran sa strane puta:






    Za razliku, slika iz novina, ulice Beograda:



    Sta bi bilo da neko ima zenu kojoj puca vodenjak i mora da je odveze u bolnicu? Sta da se nekome nesto desi jer nije mogao da otkopa svoja kola?
    Tako, ako se taj zakon nije doneo na vreme, posle je nemoguce.

    Japan ga je doneo 1946. kada je kola bilo toliko malo da nisu ni ugradjivali migavce i ogledala. Da su sacekali 2-3 godine, nikada ne bi bilo vise moguce.
    (Clone of Yoyogi)

    "My woman from Tokyo,
    She makes me see.
    My woman from Tokyo,
    She's so good to me"

    Deep Purple
    Woman from Tokyo
    "Who do we think we are", Album
    EMI, 1972.

  3. #23
    Susuki, trava (trska) kojom se pokrivaju Gasho-zukuri kuce:



    Kao vesnik hladnoce, krajem oktobra, izgleda impresivno, cak i turisticka atrakcija tamo gde je ima dosta. Zbog ovih kresta je i zovu "silver grass":




    Od 15.ktobra do 15. februara se osusila i smezurala:



    (Clone of Yoyogi)

    "My woman from Tokyo,
    She makes me see.
    My woman from Tokyo,
    She's so good to me"

    Deep Purple
    Woman from Tokyo
    "Who do we think we are", Album
    EMI, 1972.

  4. #24
    Chairman of the Bored yoyogi's Avatar
    Join Date
    Aug 2011
    Location
    Japan
    Posts
    4,527
    3. mart 2013. jos uvek je zima, bilo je 6C.

    Toyota City, na Kuragaike jezeru (za navodnjavanje pirincanih polja, starom 300 godina) porodicno pecanje.



    Otac, majka, cerka i sin:



    Svako zna da se bavi ribolovom, vekovna tradicija:



    Posle vidim, kada sam se vracao iz setnje oko jezera, da je mama preuzela stap od cerke:



    Optimizam za nadolazece prolece:




    Pojavili su se i prvi vrbini pupoljci. To se kod nas zvalo "mace" (sa leva na slici)?



    I po radnjama se pojavilo "prolecno" pivo, sa sakurom na konzervama:





    Azija, moja dežela.

  5. #25
    Reklama Toyota Serbia za prolecnu akciju dosla je sa slikom:



    Jeste da je temperatura porasla(15-20C) ali je prolece sa njihove slike nekih 25 dana daleko od sada. Bice 6-7 aprila.

    Danas sakura (divlje tresnje) izgledaju bas ovako:




    Istina, ovaj auto ispred mene je kabriolet, pa i to je neki znak proleca.
    (Clone of Yoyogi)

    "My woman from Tokyo,
    She makes me see.
    My woman from Tokyo,
    She's so good to me"

    Deep Purple
    Woman from Tokyo
    "Who do we think we are", Album
    EMI, 1972.

  6. #26
    Nagoya, Fujigaoka.

    Uprkos nasmejanim i veselim licima na reklami (u toj zgradi ima 20 restorana), ulica izgleda umorna od zime i malo tuzna.

    Sva drveta su sakura, bice u punom cvetu za 3 nedelje.



    Natpis crvenim slovima, gde ulica "savije" je "Matsuzakaya". elitna robna kuca. Ovde je samo jedan sprat, kao mini-filijala.
    Bushi ! ...hahahaha...Bushi !...hahahaha...

    (clone of yoyogi)

  7. #27
    Jos je kalendarski zima, opet je doslo do 16C.

    Oko mene "cvetaju komsijske baste", "ume" kajsija:



    Ova staklena kucica je "staklena basta":

    (Clone of Yoyogi)

    "My woman from Tokyo,
    She makes me see.
    My woman from Tokyo,
    She's so good to me"

    Deep Purple
    Woman from Tokyo
    "Who do we think we are", Album
    EMI, 1972.

  8. #28
    Zima 2013/2014. Gde je bolje poceti nego u Shirakawa-go, selu u planinini, sa tradicionalnim Gashou-zukuri kucama.

    UNESCO, World Herritage.

    Ima li turista? Pitanje je na mestu. Zima 2011. nije bilo zive duse, posle zemljotresa i krize oko Fukushime. Sada je puno, kao i pre.

    Vec na prilazu se vidi da mesto zna sta je sneg:



    Autobusi, hiljade turista u njima i automobilima, na strateski dislociranom parkingu, da ne bi udavili selo:




    Viseci most preko Shirakawa reke, stalni promet:




    Sa mosta se vidi zasto se selo zove "Shirakawa". "Shira = bela", "kawa = reka". Po beloj peni planiske reke.




    Pesacki promet je kao sto je bio:



    A i sneg je vejao:



    Kada ima vise snega, ovde naprave "igloo", sada samo snesko, za mali sneg:



    Gore, na vidikovcu, jagma za pozicije za slikanje:







    Pogled, kao i uvek, cak i kada veje sneg, predivan:




    Treba biti otporno drvo i to izdrzati 6 meseci godisnje. Turisticki vodici kazu da je to borovina, nije, to je "hinoki", japanski cempres:




    Pogled na selo:









    Ponovo sam se vratio uvece i slika po noci, jedna slika uspela:



    Wada house:






    I iz bliza:




    Jos jedna upecatljiva kuca i 3 iza nje:






    Ko ne ide peske (10 minuta iz sela) i oslanja se na minibuse, ima malo i da priceka. Red:

    (Clone of Yoyogi)

    "My woman from Tokyo,
    She makes me see.
    My woman from Tokyo,
    She's so good to me"

    Deep Purple
    Woman from Tokyo
    "Who do we think we are", Album
    EMI, 1972.

  9. #29
    Chairman of the Bored yoyogi's Avatar
    Join Date
    Aug 2011
    Location
    Japan
    Posts
    4,527
    Hirugano Kogen, od danas. Skijaski centar je uporediv sa Kopaonikom (minus smestaj, koji nije potreban, vecina posetilaca zivi na maloj daljini i na dobrim prilazima).

    Samo, ovo je "day trip", odes ujutro, vratis se uvece. Nema spavanja, hotela, odmora, 120km od kuce, sve autoput, 2 sata.

    Danas je padao jak sneg, vejavica ceo dan:



    I to, ozbiljna vejavica:



    Istina, to znaci mlad sneg, nema jakog vetra i nema leda.




    U nekim trenicima, nije se videlo do kraja staze ni kuda ides:



    Blizina desetina skijaskih centara, svi su "day trip", moze neko da se skija 15 dana u sezoni bez da je uzeo dan odmora ili prespavao u hotelu.

    Ovaj ski-pass, ide u rukav, tu ga vide na ski liftu, stekujem cele zime. Sezona 2010/2011, na kraju sam ih sve povadio i bilo ih je 17. Sedamnaest dana skijanja bez "odmorskih" troskova.

    Azija, moja dežela.

  10. #30
    Shirakawa-go.

    Kaki vocke neobrane i pod snegom. Ova vrsta kakija nije jestiva, gorka je, zbog tanina. Mraz redukuje sadrzaj tanina i posle se koristre za susenje ili za rakiju.


    (Clone of Yoyogi)

    "My woman from Tokyo,
    She makes me see.
    My woman from Tokyo,
    She's so good to me"

    Deep Purple
    Woman from Tokyo
    "Who do we think we are", Album
    EMI, 1972.

  11. #31
    Washigatake Kogen, od juce.

    Snowboarderi su 80% mislim:



    Vreme rucka: u 60 minuta treba nahraniti deset hiljada ljudi :



    Ima 5 liftova za staze razlicite tezine:



    Od expertskih, odozgo izgleda kao litica ponora:



    do pocetnickih:






    Jedna nezgodna strana je da Washigatake, Takasu i Hirugano ski-resorts ulaze na autoput na malom razmaku sto prouzrokuje saobracajne guzve oko 17h (skijalista se zatvaraju u 16:30) gde se 6km prelazi za 2 sata.

    Tu je Washigatake bez premca. Bez pomeranja kola, moze da se ode u onsen u samom skijalistu, presedi u toploj vodi 2 sata, vecera i izadje na cist autoput gde je guzva vec prosla.



    Vikendom ima nocno skijanje, do 22:45. To se posebno placa, retko ko ostaje na tome. Cak, dolaze samo za nocno skijanje.



    (Clone of Yoyogi)

    "My woman from Tokyo,
    She makes me see.
    My woman from Tokyo,
    She's so good to me"

    Deep Purple
    Woman from Tokyo
    "Who do we think we are", Album
    EMI, 1972.

  12. #32
    Snowboarding. Da se spusti niz padinu na novi nacin, ne skijama. Kao mobilni telefon i iPhone, prvi jeste a drugi nije postojao pre 20 godina, mada rade potpuno istu stvar.





    Da uzmemo malu dramu, klasican mobilni u ulozi skija, snowboard u ulozi iPhone.

    I, kao i kod obicnog mobilnog i iPhone, mada je u stvari ista stvar, ima jedna velika, "modna" razlika. Kod skijanja nema pracenja ulicnih i pop-kulturnih trendova. Kod snowboardinga ima, cak je i vaznije od samog boardinga:



    Marka se na snowboard mnogo bolje vidi nego na skijama:



    Neko pravi dobre pare na snowboarding odeci i opremi. Da se potpuno opremi, kao skijas, cena je skoro ista, nema materijalnog razloga da neko uzme snowboard umesto skija. Ima razloga tek kada dodje do poziranja i pokazivanja onoga sto je manje bitno od sustine: oprema vaznija od koliko je dobar na padini. Ovo im je kao modna revija:






    Kada god dodju na vrhi zicare, prvo sednu i druze se po pola sata.



    Izgled su postigli, sto pojma nemaju da voze, nije bitno:



    Jos, uvek kao nesto "majstorisu", nesto kao i oni znaju oko te opreme koju su u stvari kupili da sede ovako i pokazuju sta nose a ne da se bave sportom:



    Ovo sa skijama nije lako, stapovi su tu da smetaju, obe noge zauzete, mozak koncentrisan na sneg i padinu. Kod snowboardera je to manje bitno. Nisu oni tu zbog snega:



    Pre ce biti, tu su zbog asikovanja i Facebook - tipa interakcije preko sarenih perli iPhonea. Ovo skijasi nikad nisu radili, cak je i neprirodno videti skijasa u ovom polozaju. To samo kada se skrsi a tada nije trenutak za romantiku na snegu




    A skijasi, staromodna raja, prodju kroz ove facebookom degenerisane folirante i odose dole. Moja cerka je ona mala, vodeca skijasica, cudi se sta ova ekipa uopste trazi na snegu, mogli su da se puvaju i prenemazu za dzabe negde po ulazima zgrada ili parkovima i da ih nista ne kosta i niko ne bi video da nemaju pojma o snowboardingu da vise hodaju peske nego sto se spustaju:


    (Clone of Yoyogi)

    "My woman from Tokyo,
    She makes me see.
    My woman from Tokyo,
    She's so good to me"

    Deep Purple
    Woman from Tokyo
    "Who do we think we are", Album
    EMI, 1972.

  13. #33
    Skolska godina u Japanu (i vecini Azije) zavrsava polovinom marta. Onda 2 nedelje raspust i novi razred u prvoj nedelji aprila.

    Iako je zima kalendarski tek na kraju prvog meseca, krajem januara se pojave u prodaji (uvek su tu, sada se samo istaknu) skolske uniforme:



    Grancice sakure, sve pocinje kada sakura dodje pocetkomn aprila: i skolska i finansijska godina.



    Na posao se stupa 1. aprila, svi odjednom, milion diplomaca pocinje radni vek istog dana. Za njih je druga uniforma: "freshmen suit". Zenski model tog jednostavnog poslovnog kostima.

    (Clone of Yoyogi)

    "My woman from Tokyo,
    She makes me see.
    My woman from Tokyo,
    She's so good to me"

    Deep Purple
    Woman from Tokyo
    "Who do we think we are", Album
    EMI, 1972.

  14. #34
    Camelia Japonica, predivan cvet te biljke koja cveta u zimu.




    Uvek je bila tu, primetio sam je u mom dvoristu:



    Zovu je "tsubaki":



    Od nje se pravi caj, ne od latica, od lisca:



    Ima je svugde, uz ulice:





    Ima ih i belih:




    Uz autoputeve:



    Po privatnim bastama:









    Ovde je visoka i trimovana:



    Vole je i kao zivu ogradu:





    Dete ih mirise:




    Lepa cvecka, zimska, nema sta:

    (Clone of Yoyogi)

    "My woman from Tokyo,
    She makes me see.
    My woman from Tokyo,
    She's so good to me"

    Deep Purple
    Woman from Tokyo
    "Who do we think we are", Album
    EMI, 1972.

  15. #35
    Danas je, za sada, najhladniji dan u godini. Ostar vetar, cini se da je napolju -10C.
    Opet, oko nam pade na damu sto ceka na pesackom prelazu:




    U minicu, stikle, na biciklu, po jako hladnom danu, ovo nije bavljenje sportom:



    Nije da je ona lujka, bicikli se masovno voze:



    Ode ona:

    (Clone of Yoyogi)

    "My woman from Tokyo,
    She makes me see.
    My woman from Tokyo,
    She's so good to me"

    Deep Purple
    Woman from Tokyo
    "Who do we think we are", Album
    EMI, 1972.

  16. #36
    Pao prvi sneg u Nagoji za ovu zimu. Kako sam se probudio, pogledam zasto je kisa prestala da "dobuje u ritmu tam-tama kroz noc". Presla je u sneg.



    Moje kamelije u dvoristu, pod snegom:






    Iz dnevne sobe, stvarno, sneg:




    Uzasno los sneg:



    Lapavica, "slush":




    Nije bilo za zimsku obucu nego vise za gumene "rain boots":



    Krenem u Toki (Gifu prefecture), samo 45 minuta autoputem - a autoput zatvoren. Ko zna sta je tamo bilo ako je u Nagoji ovako.


    Sneg nije iznanedjenje za Japan, 95% planinska zemlja. I u tih 95% nema problema. Ima u nizijama, uz more, gde zivi 85% stanovnistva (nekih 100 miliona od 125).
    Hiljade letova otkazano, cak je i Shinkansen bio zaustavljen na nekoliko sati (prolazi kroz snegom tesko pogodjene prevoje, pogotovo Nagoya - Kyoto).
    (Clone of Yoyogi)

    "My woman from Tokyo,
    She makes me see.
    My woman from Tokyo,
    She's so good to me"

    Deep Purple
    Woman from Tokyo
    "Who do we think we are", Album
    EMI, 1972.

  17. #37
    Toki "Premium outlet" shopping mall. Na planini a sve najbolje svetske marke.



    Mesto je za pola dana, shopping i food hall za rucak, mnostvo restorana.
    Najpoznatije svetske firme tu prodaju premium robu koja nije sa greskom nego je ili sezona -1 ili nema svih velicina i izbora kao u duplo skupljim istim radnjama u Nagoji.



    Bilo je juce snega, otapa se:



    Nece biti danas sedenja po bastama:



    To ti, burazeru, tako mislis. Vidi ovde:

    (Clone of Yoyogi)

    "My woman from Tokyo,
    She makes me see.
    My woman from Tokyo,
    She's so good to me"

    Deep Purple
    Woman from Tokyo
    "Who do we think we are", Album
    EMI, 1972.

  18. #38
    Izmedju dva bivsa sela, postaje karavana, Magome - Tsumago, je drevni put kojim se nekada islo od Kjota do Tokija.
    Taj put (nekada vise kao staza) je omiljen medju turistima - zimi.

    Zimi: zato sto medvedi spavaju a ima ih na hiljade pa se nerado ide kada je lepo vreme i leto.

    Planisnki kraj, sneg, nenaviknuti turisti, pa padovi, lomovi, spasavanje svaki dan. Da se to izbegne ili ublazi, imamo ove lance za cipele:



    Iznajme se u Magome, vrate u Tsumago (8.2km) i dobije depozit nazad.


    (Clone of Yoyogi)

    "My woman from Tokyo,
    She makes me see.
    My woman from Tokyo,
    She's so good to me"

    Deep Purple
    Woman from Tokyo
    "Who do we think we are", Album
    EMI, 1972.

  19. #39
    Kraj februara, uporedo cvetaju shikisakura i kamelije. Obala jezera u parku blizu moje kuce:





    Ova kuca je od nase nastavnice klavira. Dodatak sa desne strane nije postojao. Dogradili su ga kada su joj kupili koncertni klavir. Prvo stavili klavir, pa onda zidali oko njega.

    (Clone of Yoyogi)

    "My woman from Tokyo,
    She makes me see.
    My woman from Tokyo,
    She's so good to me"

    Deep Purple
    Woman from Tokyo
    "Who do we think we are", Album
    EMI, 1972.

  20. #40
    Isto mesto kao na prethodnoj slici, sada je glavno jezero.



    Na kamenu, kornjace, jedna preko druge, uzivaju u zimskom suncu:

    (Clone of Yoyogi)

    "My woman from Tokyo,
    She makes me see.
    My woman from Tokyo,
    She's so good to me"

    Deep Purple
    Woman from Tokyo
    "Who do we think we are", Album
    EMI, 1972.

Tags for this Thread

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •