Meiji Mura, muzej zgrada i kuca od 1867. do 1989. koje su bile izgradjene nakon otvaranja Japana prema svetu. Meiji era, od 1867. Nekih 60 zgrada i kuca.

Posto zgrade ne mogu da stoje dugo (zbog stalnih zemljotresa), ruse se i grade nove. Neke od njih, arhitektonski vredne i koje je bilo moguce srusiti na starom i ponovo sastaviti na mestu ovog otvorenog muzeja, su izlozene i moze u njih da se udje u pogleda. Imaju originalni namestaj i neke izgledaju potpuno funcionalne (struja, voda).

Postoje aranzmani, puno ima turistickih autobusa. Treba ceo dan da se pogleda, sa decom i dva dana.

Na ulazu, prvo treba ( a ne mora, moze i peske) stari i originalni transport iz tog doba.

Parni, stvarno parni, voz:



Originalni vagon:




Stari tramvaj, osoblje je u uniformama iz 19. veka:




Ovo napred, ova korpa, ne znam za sta je, mozda za teske kofere putnika:




Rani 20. vek, autobus (mada je glanc novi, Toyota):



Prva zgrada, kasapnica iz Kobea:



Na gornjem spratu je restoran sa originalnom klopom koja se spremala od mesa iz mesarnice:




Meso je cuveni "Kobe beef" (Kobe gyuniku) gde se kravama daje da piju pivo pa ih se i masira da meso posle ima pravu teksturu;




Od kada je pocela de se jede (i uzgaja) govedina u Japanu, ovo je bio nacin spremanja koji zivi i danas.




Prvo secer. Nisam znao, secer vrlo doprinosi pojacanju ukusa mesa. Steak sosovi ga imaju. Ovo je iz dana kada nisu pa je secer isao odvojeno i vidljivo:




Onda meso. Oni sve rade, ti gledas dok se kuva ispred tebe:




Posle povrce:



Kada je gotovo, nudle ukljucene, skloni se sa vatre:



Crkva Svetog Jovana:




Originalne klupe i orgulje:




Kuca dekana Gakusein (Univerziteta):






Pola je bilo za zvanicno, pola za privatno.

Velika razlika. Privatni deo:




Zvanicni deo:



(nastavice se)