2011-ta. (Citajte dalje, ima i za danasnje dane)

Nebitno za bas ovu godinu, uvek je ovako. leto pocinje sa tresnjama. Rekreativna berba, nije neka velika ali je jako popularno.

Tresnje mogu da se kupe svugde, bez da se putuje 100km do farme ali to nije to: vezanost za selo i poljoprivredu u narodu nikada nije prestala. Niti poshtovanje za farmere. I da deca to vide i nauce.

Guzve su velike, po svim farmama:






Mora da se bukira preko Interneta a opet red za "broj" za ulaz na farmu:





Unutra, prvo predstavnik farme procita pravila. Nema branja rukom nego secenje peteljki makazama, nema nosenja kuci. Svi imate 30 minuta:







Svako dobije korpicu (zenska deca dobiju pink korpicu) , makaze, papirnu cashicu da pljucka semenke.

Onda u tresnje:










Obicno, prvo muzevi "idu na tresnju":






Mada ni zenama to nije strano:







Neki su zadovoljni onime sto je "low hanging fruit":











Ukljucujuci i bebe:








Na kraju "berbe", vrati se korpica, makaze i papirna casha sa ispljuckanim kosticama se bacu u kantu:







Tu prodje 2,000 ljudi dnevno, 2 meseca tako, stvarno, sta bi bilo da svi pljucnu kostice na zemlju.


Cena: 1,700Yen za odrasle, 800Y za decu. To je otprilike 20% manje nego da se ista kolicina tresanja kupi u radnji i pojede pred TV-om.

Red i mir i tresnje pojedene. I deca da znaju da tresnje ne donosi "ujka krava" nego kako rastu i kako se beru.