U skoli sam ucio da je heljda za planine ono sto je psenica za nizine, nikad nisam imao pojma kako to izgleda i kakvog je ukusa.
10 godina posle dolaska u Aziju i stotine obroka "Soba noodles" i nisam znao da je to ta heljda.

Evo ovde sam, sa drugarima i njihovim porodicama, na kursu za pravljenje soba rezanaca.

Skola:



Ima i japanska kamena basta:




Polovinom novembra nova zetva sobe dolazi u kuhinje. Soba je biljka koja se melje i dobije se sivkasto brasno. Za planinske krajeve (Japan je 90% planinska zemlja) je pogodnije za uzgajanje nego psenica.
Uglavnom se jede dve vrste rezanaca: ramen i soba, ovo je soba.


U predvorju ucionice ima pribor za pravljenje i ova slika poljane pod usevom.





Ucionica, sa desne strane je trpezarija gde se pojedu napravljene soba noodles posle casa. Instruktorku (stoji u centru) u kimonu. Posle sam je video kako seta psa, nosila je farmerke i jedva sam je prepoznao:






Od ovoga se pocinje, to je i sve sto treba. Dve vrste soba brasna, da se pomesaju, ulije voda i umese:








Mesi, mesi:





Onda dodje do ove debele lepinje od umesenog testa. Beli prah sa strane je brasno da se pospe da se ne lepi glavni rad za oklagiju:




Onda pocne razvlacenje testa:








Instruktorka obilazi i pomaze svakome:




Razvucena "kora" treba da se isece u rezance. To se radi rucno sa ovom drvenom plocom koja se izmice i uz nju ide ova satara i tako se seku rezanci:





Evo kako su moji izgledali: debeli, pocetnicki.





Za kraj, osoblje u kuhinji ti napravi rucak od tvojih rezanaca:





Supa od soja sosa, u nju se umacu rezanci pre svakog zalogaja i tako se jede:





Kako su debelo seceni, vidi se da su pocetnicki.