Kyoto, rekreativno veslanje na reci Katsura.
Zasviraj, pa za pojas zadeni. Barkice nakon zatvaranja dana, postrojene u svojoj luci
Bice ovo detaljnije opisano u "Kyoto - drevna prestonica Japana", za dan-dva.
Kyoto, rekreativno veslanje na reci Katsura.
Zasviraj, pa za pojas zadeni. Barkice nakon zatvaranja dana, postrojene u svojoj luci
Bice ovo detaljnije opisano u "Kyoto - drevna prestonica Japana", za dan-dva.
(Clone of Yoyogi)
"My woman from Tokyo,
She makes me see.
My woman from Tokyo,
She's so good to me"
Deep Purple
Woman from Tokyo
"Who do we think we are", Album
EMI, 1972.
9. Maj, Nagoya. Festival muzike, jedna od glavnih ulica pretvorena u pesacku zonu,
Sirina ulice samo kaze - da je bila razorena 1945. kao i kompletan grad Nagoya, centar vojne industrije
Svako malo pa okupljeni prolaznici
To je to : festival muzike ali ne masovan koncert nego na svakih 100m pojedinacni izvodjaci
Klavijature su "Roland". Proizvod Nagoje, kao i "Yamaha" i "Korg".
Plakat za "Muzicki Dan"
U parku uz ulicu, ima veca scena, sa satrama za hranu
"Sakae Girls", nesto kao AKB48, srecu fanove
Azija, moja dežela.
Okazaki, od danas.
Tu obicno idemo kada je sakura u cvetu, ima 1,200 stabala. Ovaj put je bio "Mothers Day" pa smo isli da uzivamo u rucku i lepom pogledu.
Okazaki je rodno mesto najvaznije licnosti u istoriji Japana, Tokugawa Iyeyasu. Ovo je njegova statua, njega, majstora izolacionizma, prema kome su Kim Jong XXXX, Severna Koreja, pravi amateri. 300 godina je trajalo to, njegov sistem shogunata.
Majstor izolacionizma, nije ni sanjao da ce jednog dana, uz njegov spomenik, biti natpisi na 4 jezika
Evo sta se tu kaze, na engleskom
Azija, moja dežela.
Ove dve gospodje su se izvele na nedeljni rucak.
Restoran je Benitora, kineski ali "up-market". Ovaj link je na japanskom ali ima slike sta su im jela. Uvek je u elitnim robnim kucama i nije jeftin.
Bas gore, na vrhu, u ovom "letecem tanjiru":
Pozdravi te slika Tiennanmen skvera, Peking, slika Mao Tse Tunga i ljudi koji vezbaju "Tai-chi".
Odozgo je pogled na grad sirok, mada sam grad nije nesto lep. Stadion u daljini je onaj gde je Piksijev tim "Nagoya Gurampasu 8" igra svoje utakmice.
Makete jela, na ulazu
A ovo im je specijalnost: gyoza, piroske od krabe, shorompo knedle. Rucak za troje, bez alkohola, je bio 60 EUR. Razbili smo se, kao i, verovatno, one gospodje u kimonima sa pocetka teksta.
Bio sam tamo bar 30 puta, uvek je bila odlicna klopa.
(Clone of Yoyogi)
"My woman from Tokyo,
She makes me see.
My woman from Tokyo,
She's so good to me"
Deep Purple
Woman from Tokyo
"Who do we think we are", Album
EMI, 1972.
U stvari sam slikao azaleje u cvetu oko robusne i neatraktivne betonske gradjevine hipermarketa "Apita" i onda se setim da u kadru ima jos jedna prica.
Zaokruzeni su "saobracajsci" koji rade za supermarket i od velike su koristi jer niko ne mora da pazi da li neko ide ulicom. Nekad su nezamenljivi. A sve su starci. Ovde preko uniformi imaju opremu za kisu, padala je ceo dan.
To ide ovako: u penziju se ide sa 60 godina, isplata penzije pocinje sa 65. U medjuvremenu se zivi od otpremnine (koja je u stotinama hiljada EUR). Ko to nece da dira ili mu je dosadno, prijavi se agenciji za ove male poslove i radi za 10 EUR na sat.
Ima i kome je penzija mala ili iz bilo kog razloga nedovoljna, pa mu treba jos. Zato su uglavnom starci, za mlade uvek ima posla.
Azija, moja dežela.
Okazaki Castle, gde je rodjen Iyeyasu Tokugawa (1542-1616), replika je izgradjena 1959. da unapredi lokalni turizam.
Ova velika tabla sa "400" je da kaze kako se za 400-tu godisnjicu smrti Tokugawe (2016) sprema ovaj kao hram. I evo ga, bilo je kasno kada sam dosao ali mi se cini da je gotov i u upotrebi
Mapa parka gde je zamak
Azija, moja dežela.
Nije upregnut konj nego covek. Uobicajena turisticka stvar su ove rikshe po turistickim mestima u Japanu. Oni koji ih vuku su atlete, mnogi studenti nekog "DIF"-a ili amaterski sportisti rade za dodatnu zaradu.
iPad je gospodinu turisti na krilu, umesto da se uziva, salje se na FB za "lajkove" ili twituje. A za uzivanje, sve je tu samo oni ne koriste to
Gornji facebooker ili twitter javlja da je bas tamo gde je ova tema sa Windows 7 slikana. Ne primecuje da nema stepenica (kako bi ga riksha vozila preko njih) i da je, tu gde je, ograda nepotkresana. Misli da je ovde (screenshot sa Win 7 racunara)
Azija, moja dežela.
Toba, Mie Prefefecture, Mikimoto muzej uzgajanih bisernih skoljki. Dobro za 2 sata, sa ruckom ukljucenim u vreme.
Vazna je stavka demonstracija "Ama", zena ronioca, tradicija stara vise od hiljadu godina, bas ovde (i pre nego sto je Mr. Mikimoto nasao nacin da ih vestacki uzgaja).
Dolaze "Ama" u brodicu, za demonstraciju turistima:
Izgledaju kao mladje zene, moguce instruktorke plivanja na dodatnom poslu
Voda je bila 17C, to je hladna voda, cesmenska je negde te temperature pa se u njoj niko ne kupa bez da je zagreje
Skacu u vodu, sa svojim plivajucim buricima za ulov
Kako se vrate sa dna, moze biti i 10m dubine, stave skoljku u burence
Evo ih u akciji
Nekad su i sve 3 odjednom pod vodom
A muskarac, umesto da roni, upravlja brodicem. Gde je tu ravnopravnost?
Stvar je u tome da, fizicki, zensko telo ima oblogu ispod koze koje ih cini otpornijim na hladnocu vode nego muskarce. Ono sto one urade 10 puta, muskarac bi mogao 1-2 puta i gotov je.
Azija, moja dežela.
Jedinstven zamak, ovo je replika, nije bio tu originalno.
Ima 5 spratova od spolja, 7 iznutra.
Jedinstven je jos po tome da nije ni beo ni crn, ima slike zmajeva i tigrova na fasadi, jarke boje, dozadnji sprat je 8-ugaoni
Bice vise detalja sutra ili kada stignem, ima jos da se kaze.
(Clone of Yoyogi)
"My woman from Tokyo,
She makes me see.
My woman from Tokyo,
She's so good to me"
Deep Purple
Woman from Tokyo
"Who do we think we are", Album
EMI, 1972.
Wedding rocks, Meoto Iwa, mestu Toba, Mie Prefecture.
Na slikama su mi izgledale kolosalno, mislio sam to su gromade, da po onom kao uzetu moze da se hoda, da je to kao viseci most.
Kad ono, to je 4m visoka velika stena i 2m ova manja.
Azija, moja dežela.
"Sedim sam na trotoaru, prebijenu nemam paru..." bese nekako pesma iz 70-ih.
Nagoya, Sakae, subota. Stranac u odelu a vikend je.
To moze da znaci, najverovatnije, nastavnik engleskog. iPhone mu sluzi da se zanima i da ne vidi koliko ne pripada tu gde je. Nema veze, oni sa kojima je na Fejsu, hiljadama kilometara daleko mozda i u drugoj vremenskoj zoni, daju mu utisak da ne strci kao pritka iz vode.
Azija, moja dežela.
Vreme Shinto festivala, prosla nedelja.
Ide ova "karuca", u njoj posada muzicira,
drugi je vuku i guraju
Starinske pesme se pevaju, imaju muzicku pratnju instrumenata kao bosanski "saz", zvizdi se zvizdalkama i trubi trubicama
Kola nemaju da se okretom osovine usmeravaju, tockovi su fiksirani, kada treba da se skrene, jedni vuku na desno
Pozadina vuce na levo
Jednom sam i sam bio medju onima koji vuku kola na dugackom uzetu, velika festa.
Azija, moja dežela.
Nagoya ima kanale i reke, sa njima se nista ne radi.
Nije Nagoya siromasno mesto, pravi para kao cela Kanada. Restaurirali zgradu stare banke
Posadili i cvece, caki baste restorana duz kanala ali opet nesto ne ide
Nema kao Amsterdam voznju kanalima. Kao da ih se stidi. Ovaj "plovni objekat" je tu da izvadi nesto iz kanala , nista turisti
Azija, moja dežela.
Gde smo bili, gde smo isli danas. Chausuyama Kogen. To je mesto jedino skijaliste u Aichi Prefecture, tu idemo zimi 5-6 puta. Sada je jedan deo pretvoren u cvetnjak
Cvet, biljka je
Ima i "upada", plave unutar pink sadnica
(Clone of Yoyogi)
"My woman from Tokyo,
She makes me see.
My woman from Tokyo,
She's so good to me"
Deep Purple
Woman from Tokyo
"Who do we think we are", Album
EMI, 1972.
Od danas, Atsuta shrine, Nagoya.
Drugi najznacajniji Shinto hram u Japanu, posle Ise Jingu.
Dve sluzbenice hrama, one se zovu "Miko", idu sirokim sljuncanim putem do svog radnog mesta
Sam shrine nije nesto impozantan kao gradjevina, napisacemo vise sutra
Azija, moja dežela.
Kiwi, voce najmilije, vitaminska bomba. Jeste da ga Novi Zeland uzgaja, cak su uzeli i nacionalno ime "Kiwi", a sve od kineske kruske koju su zapatili i komercijalizovali u NZ.
Promocija kiwi vocke u Japanu, moj shopping mall
Pa ni promoterke ovog voca nisu nevredne paznje. Imaju i lutriju, dobos, ko kupi jedno pakovanje dobije jos jedno, 50% ih dobija
Azija, moja dežela.
Tsu, grad velicine Nisa, prestonica Mie prefecture. Ima najkrace ime od svih mesta u Japanu, samo jedan kanji, "津".
Ime znaci "luka", otuda i naziv za tsunami, "more u luci". Ime bivseg ambasodora Japana u Srbiji, bilo je Tsunozaki, znaci "selo u luci". Zeleznicka stanica
Siroke ulice, nema neke lepote, kao i svugde u Japanu gradjevine su nove, ruse se i grade ponovo jer kontrukcije su predvidjene da izdrze toliko i toliko potresa.
U Univerzitetskoj bolnici, Mie Prefecture University Hospital, moj prijatelj, doktor, presadjuje jetru. Mesto uopste nije naivno, kao ni cela Mie Prefecture (tu je Ise Jingu, najvazniji Shinto hram u Japanu), prebogato turistickim atrakcijama (ne sam Tsu ali okolo). Bili smo u Tsu i okolini bar 10 puta.
Moj prijatelj Raamen bi mogao na svojoj strani da napise nesto o mestu, kada nadje vremena, zna ga bolje nego ja.
Azija, moja dežela.
Ko bi rekao, gledajuci ovu sliku, da nije snimljena negde u netaknutoj prirodi.
Ne, to je jezero i park u gusto naseljenoj prigradskoj oblasti, od pre 3 sata. Pet minuta peske i kao da si van grada. Raste barska trava "susuki" od koje se prave oni "prucani" krovovi na seoskim kucama, kornjace i ribe mirno uzivaju. A tek posetioci parka...
(Clone of Yoyogi)
"My woman from Tokyo,
She makes me see.
My woman from Tokyo,
She's so good to me"
Deep Purple
Woman from Tokyo
"Who do we think we are", Album
EMI, 1972.
Tsurumai park, Nagoya.
Gazebo, band-stand
Oko njega. drustvo odabrano, kao da su zakupili
U pozadini je Nagoya University Hospital
Azija, moja dežela.
Sletanje u Nagoju zbog loseg vremena nad Pacifikom. Pri sletanju, vidi se brdo i kao zamak iznad aerodroma (slika iz novina, AFP). Ova svetla, to su njegova, na krilima
To je stari, Komaki Airport, danas ga koristi samo vojska i od civilnih firmi Fuji Dream Airline. Fotograf je stajao na istom mestu kao i ja kada sam slikao ovu sliku po danu. Zamak je Komaki
Ovo je sajt firme Solar Impulse. Koga mrzi da ide na link, dve slike sa njega. Taj avion ima raspon krila veci nego Jumbo Jet (72m vs 68.5m)"
A brzina mu je oko 50km/h. Sve na suncevu energiju koju skladisti u 633kg teskim baterijama.
Njima je cilj da taj put predju, da stignu, na suncevu energiju, ne brzina.
Azija, moja dežela.
Bookmarks