Zimo, sedi, 1, nisi bila nizasta. Tri puta skijanje, bez snega. Istina nije bila ni nesto hladna u nizinama, prezimesmo.
Zlatna mimoza
Kuca u mojoj ulici:
Zimo, sedi, 1, nisi bila nizasta. Tri puta skijanje, bez snega. Istina nije bila ni nesto hladna u nizinama, prezimesmo.
Zlatna mimoza
Kuca u mojoj ulici:
(Clone of Yoyogi)
"My woman from Tokyo,
She makes me see.
My woman from Tokyo,
She's so good to me"
Deep Purple
Woman from Tokyo
"Who do we think we are", Album
EMI, 1972.
Prvi dan nove zime 2016.
Lep dan, biciklom kroz komsiluk, kamelije sada cvetaju, ova kuca ih bas ima
Lepo izgledaju ali ne mirisu
Ova trava dole je "sasa", u planinama pokriva podrucja kao ceo Zlatibor, visine preko ramena odraslog coveka, ova je patuljasta, ornamentalna za baste
Azija, moja dežela.
Zima bez snega (za sada). Moricoro park, Nagoya.
Kamene lanterne da se upali plamen za praznike se vide, u daljini velika (visa od coveka) i blizu mala, uz jezero
Dalje, polje lavande
U avgustu raskosno modrim cvetom ukraseni, zbunici lavande izgledaju kao da su, gladni, dosli da traze nesto ispred one zgrade (gde ima restoran i izlozbeni prostor)
Uz stazu, kamelije u cvatu, odmoriste za bicikliste
Pred zatvaranje (17:00, poslednji ulaz u 16:00) biciklisticke staze. Imaju na hiljade novih, odlicnih bicikala za iznajmljivanje (100 dinara) za sve uzraste.
Ko dodje svojim, kao ja, mora da se upise u knjigu posetilaca i da popuni: odrastao, dete, da li je dosao kolima (i registracija) ili biciklom. I da na kraju, na izlazu, na istom mestu, stiklira da je otisao. Samo tu moze da se na stazu udje i sa nje izadje.
Kad nema skijanja (nema snega po skijalistima) a vreme je 10-12C, to ja radim. Do tamo 6km, staza 5.2km, nazad 6km i eto meni rekreacije, besplatne, na cistom vazduhu.
Azija, moja dežela.
Park je bivse sediste Aichi World Expo 2005. i ima radno vreme. Sve se zatvara (radnje, restorani, dogadjaji, izlozbe) u 17:00 a posetioci imaju do 18:30 da napuste park.
Ko uzme njihov bicikl, samo kupi kartu na masini i preda je tamo gde se bicikli izdaju.
Ko dodje svojim biciklom, upise se u listu posetilaca (registracija kola ako je njima dosao, ne trebaju dokumenti, moze da stavi koje hoce ime, stiklira kada izlazi) i to sluzi da se vidi da li je neko jos uvek na stazi posle 17h. Za svoje bicikle znaju kada su na broju, za druge ne znaju. Osim osoblja parka, tu nema drugih javnih sluzbi.
Park je veci, mozda duplo od kruga dvojke, ima mesta gde moze da se sidje sa staze i ode peske. Da neko padne od srcanog udara, ako njih nema, niko drugi mu nece doci da pomogne.
Na stazi gde je zabranjena setnja sam vidjao vence, kao da je neko tu umro ili poginuo. Da, starcima dodje u 75-oj da kupe bicikl i da se osecaju mladima pa onda tras.
Bicikl je veci rizik od slobodne setnje pa za njih postoji brojanje ili bicikli parka ili onih koji su dosli svojim. To je kao onaj sto na ulazu u diskoteku ima onu klik masinicu da ne udje vise ljudi nego sto je objekat licenciran. Stjuardese tako broje koliko je putnika uslo na let.
Park je zatvoren svakog ponedeljka (oko nove godine 6 dana) i da je neko negde skiknuo ko bi znao gde da ga trazi kada prolaznika i javnih sluzbi nema.
To je kao za neke planinarske staze, da se upise ko ide gore, da se zna ima li nekog ako bude nevreme ili treba spasavanje. To niko ne smatra ogranicavanjem slobode, naprotiv.
Azija, moja dežela.
Nije neki sneg ali je malo oplemenio vidik (ulaz u Toyota Automobile Museum)
cak i otuzna predgradja
(Clone of Yoyogi)
"My woman from Tokyo,
She makes me see.
My woman from Tokyo,
She's so good to me"
Deep Purple
Woman from Tokyo
"Who do we think we are", Album
EMI, 1972.
Shirakawa-go, postavili 2m pritke sa zastavicama uz ulice
Izgleda kao preterano, samo za 3 dana ce jedino po tome uopste znati gde je put i gde da ciste. Ovo je od istog dana a sneg nece prestati jos danima
Ova tabla, zaokruzena, ima da nestane pod snegom, videce se na webcam, slika je sa nje
Shirakawa-go live cam
Azija, moja dežela.
Prava zimska, bukvalno. Na skijalistu Hirugano Kogen, pizzerija bez grejanja,
U pasazu je radnja
Ima i 15-ak stolova
Pizze su im odlicne, iz prave furune na drva
Azija, moja dežela.
Hirugano Kogen, prodavnica lakog skijaskog pribora (svi to imaju), nema skija i skupe opreme - naocare, salovi, rukavice i slicne male stvari.
Naocare (viziri):
Interesantno je da imaju natpis "Asian Fitting", pre je bilo "Fits Asian Nose" pa su to "political correctness" ratnici promenili u ovo, a isto
Stvarno, spljosteni azijski nosevi, bez istaknute nosne koske koju Caucassians imaju, naocare ne bi pasovale.
Azija, moja dežela.
Sto ti je planina...
Evo i nas
Na negde od pola staze, video, devojcice idu ispred, ja ih snimam skijajuci iza njih. Cerka ide prva, bez stapova. Drugarica joj je manje vesta i sporija.
Na kraju se vidi skola za skijanje, citavi razredi su dosli.
Azija, moja dežela.
Da se vratim na ovu pizzeriju, Hirugano Kogen. Utorak, kada nema puno skijasa, usluga je brza, max 10 minuta da se dobije pizza iz furune na drva.
Nisu ova drva tu za ukras, stvarno njima loze furunu.
Odlicne su, jeli smo jednom leti kada smo isli da gledamo cvetna polja na skijalistu
A cenovnik, 100 puta su bolje i 30% jeftinije nego one na steroidima iz Pizza Hut ili Pizza La. Ispod ili oko 1,000 dinara
Cenovnik alkohola i bezalkohola, kao u 7-11, kao da nije restoran gde bi trebalo da bude 4 puta skuplje
Azija, moja dežela.
Nije to neka brzina, max 40kmh na toj padini, ima mnogo strmijih. Nista, idem "bez ruku" kao cerka, nije tesko.
Cenovnik uspinjace, isto je kao u dinarima. Drugi red je poludnevni pass (12:30-16:30), 2,800din za odrasle, 2,100din za decu.
I ne treba ti vise, oni kojima to nije dosta i ne dolaze ovde, idu na mnogo teze staze. Ova je 1,500m, najduza u Japanu je Ontake, 5,500m.
Koja je razlika kada ima guzve
i kada nema
U boom godinama, 1980-1995, na uspinjacu se cekalo po dva sata. Danas je u najgorem slucaju, nedelja, skolski raspust, 15 minuta.
Samo mesto Hirugano ima dosta malih pansiona i hotelcica ali je uvek ovako jezivo prazno. Kada je guzva, onda su to samo kola na dolasku/odlasku, nikakvog pesackog saobracaja ili mesta za izlaz, nista. Ima jedna Japan Agriculture samoposluga, benzinska stanica i nista drugo. Cak se trotoari (kojih kao da nema) ni ne ciste za pesake.
Azija, moja dežela.
Evo u cemu je misterija mirne slike. Namenska kamera ima "anti shaking" osecaj (software) dok ga kamera na iPhone nema. Ovo je sa druge planine, Chausuyama, od juce. Tresao se snimak da je jedva moglo da se gleda. Youtube ima taj software koji iPhone kamera nema pa je "smirilo" tresenje.
Negde na trecini se vidi koliko je strmo, skijasu izgleda kao provalija.
Ko gleda sa tonom, čuće neki glas kao iz neke emisije, ne znam sta je to iPhone hvatao, nisam ja pricao.
Azija, moja dežela.
Po prvi put vidim ovaj rekvizit, mali bicikl sa skijama na tockovima
On je za iznajmljivanje. Skije na tockovima su da se dete spusti kao da vozi bicikl
Azija, moja dežela.
Skijaliste, Washigatake, otvoreno od 5 ujutro do ponoci.
Veliko je, najduza staza je 3,500m sto je gornji prosek u svetu skijalista. Iz aviona, dole se hotel vidi kao šator. Gornji kružić je dokle ide lift za nćno skijanje.
Moje slike, hotel gledan sa kote ski lifta. Jezovito izgleda i opasno, kao da treba skočiti sa litice:
Mesto su možda 80% snowborderi
Sad ćemo mi to da izvedemo. Desno, u mraku, vidi se Takasu, jos jedno nocno skijaliste.
Samo polako, negda od polovine padine ima snimak, pre to ga je bilo prestrmo i prebzo za video koji se drzi u ruci. Propustio sam video kroz "Google Stabilize", ne znam da li se jos vidi koliko je loš iPhone, obican digitalni fotoaparat od 50 dolara ima bolji video.
Evo kantine u 9 uveče. Puno
Jedan dan pauza pa opet u ponedeljak. Tako za jednu sezonu ispadne 10 dana skijanja, na 10 razlicitih mesta bez ijednog dana godisnjeg odmora ili hotelskog spavanja.
Kosta, auto put, ski pas, rucak, onsen na kraju, po danu izadje nekih 10-15,000 dinara, zavisno od mesta.
(Clone of Yoyogi)
"My woman from Tokyo,
She makes me see.
My woman from Tokyo,
She's so good to me"
Deep Purple
Woman from Tokyo
"Who do we think we are", Album
EMI, 1972.
Evo i tu odosmo, Dynaland, to je verovatno najpopularniji od svih snow parks u okolini. I najveći je, najduža staza je 4,600m.
Ima 6 liftova koji idu do staza različite težine.
Gledan sa autoputa
Noću osvetle najtežu stazu, to smo ovaj put i bili. Prava linija je lift a lučna sa leva sama staza.
Već na stazi, u daljini se vidi Hirugano (ima 7 snow parks u krugu od 30km) i on je u stvari najlakši, nije ni čudo da tamo idu škole da djaci nauče skijanje.
Naši snowboarderi, odmaraju
Treba se dole i sunovratiti, baš na ovom skijalištu su i najveštiji jer je najteže što sam video
Tu je bio štos: noću radi samo jedan lift, samo za najtežu stazu, samo ti mrak treba. Osvetljeno polje gore desno je Washigatake, bio je odatle post ranije sa noćnog skijanja
Ovo je bilo stravično, napravili smo jedan spust i dosta više, bilo je previše zahtevno. Kako je tabalica sredila sneg
Pri kraju staze, iluminacije
Ćao Dynalend, preteško si za nas,
Vidimo se u leto kada ti procvetaju ljiljani, kao 2014.
(Clone of Yoyogi)
"My woman from Tokyo,
She makes me see.
My woman from Tokyo,
She's so good to me"
Deep Purple
Woman from Tokyo
"Who do we think we are", Album
EMI, 1972.
Kraj sezone skijanja za nas, iako traje do kraja marta. Već su počeli da dele vaučere za 50% popusta na ski pas počev od narednog vikenda.
Problem je u tome, da bez novih padavina, posle sunčanog dana sneg dobije ledenu skramu. Skijati sa "khhhr-khhhr" po ledenom pokrovu nije neki užitak.
Danas su mogli da se vide i smešni kostimi snoubordera
Skijališta, bili zdravi, vidimo se sledeće godine. Sneg obično napada od 15. januara.
Azija, moja dežela.
Poslednji dan zime 2016/2017.
Rascvetala breskva u Nabanano sato.
Scena po danu
Isto mesto, po noći
Cveće kao zatvoreni kišobran je "lupinus"
Bude do iznad kolena
Vidimo se opet 21. decembra 2017.
Azija, moja dežela.
Bookmarks