Visterije su na redu da cvetaju, ova 3 dana. Zamak Okazaki, mali uvod:
Gledano sa zamka, dole se vidi krov od necega zelenog
Malo priblizeno:
Dole, ispod tog zelenog krova, purpurni cvet visterija
Visterije su na redu da cvetaju, ova 3 dana. Zamak Okazaki, mali uvod:
Gledano sa zamka, dole se vidi krov od necega zelenog
Malo priblizeno:
Dole, ispod tog zelenog krova, purpurni cvet visterija
(Clone of Yoyogi)
"My woman from Tokyo,
She makes me see.
My woman from Tokyo,
She's so good to me"
Deep Purple
Woman from Tokyo
"Who do we think we are", Album
EMI, 1972.
Lokvanji, uz moju biciklisticku stazu. Ovi prvi imaju ljubicast cvet, iste boje kao nalicje listova pa treba pazljivo da se gleda da se neki uoci.
Ovi su vec beli i jasno se vide:
Azija, moja dežela.
Ispracamo prolece 2016. Kasne azaleje oko Toyota Automobile Museum su bile zahvatile i brdasce
Tu rekreativno vozim bicikl pa uzivan u pogledu svaki dan. Sada precvetavaju ove roze, dolaze bele.
(Clone of Yoyogi)
"My woman from Tokyo,
She makes me see.
My woman from Tokyo,
She's so good to me"
Deep Purple
Woman from Tokyo
"Who do we think we are", Album
EMI, 1972.
Agrostema, latinski Agrostemma githago, sad im je vreme, slike iz Moricoro parka.
To je sto dodje da se vidi, uz jos lepih pogleda na mojoj biciklistickoj stazi.
Azija, moja dežela.
Voznja biciklom kroz ruralne krajeve Japana. Lepota zelenila, pirinac u rastu.
U pozadini je Mt Sanage, 611m, to je kao 100m visa od Aavale. Pre sam mislio da je brdo. Tu smo bili bar 200 puta dok smo stanovali u Toyota City. Ima odlicnu banju, bilo nam je 20 minuta kolima.
Azija, moja dežela.
Prvi dan proleća 2017.
Na mojoj biciklističkoj stazi, u potoku, kornjače se sunčaju na kamenu.
Baš kao po komandi, temperatura je bila 18C.
(Clone of Yoyogi)
"My woman from Tokyo,
She makes me see.
My woman from Tokyo,
She's so good to me"
Deep Purple
Woman from Tokyo
"Who do we think we are", Album
EMI, 1972.
Novine su malo preuranile. Za dve nedelje ali izgleda verovatno ljudima van Japana. Novine su Japan Today gde izgleda rade stranci koji nemaju pojma gde su.
Kazu, sa slikom, posetioci Ueno parka u Tokiju slikaju sakura cvet. Nije to sakura (trešnja) nego "ume", kajsija, koja cveta ranije.
(njihova slika):
Netačnost je, sakura će da cveta tek za nekoliko dana, da bude u punom cvatu 8. aprila. Ovako izgleda danas, bujno drvo blizu mog ofisa, nikakav cvet:
Inače, te novine, Japan Today (imaju štampane primerke na kioscima, stranci to rado kupuju) su dobre. Preuzimaju (za pare) i prevode vesti od Kyodo News.
Tu nema ovakvih materijalnih grešaka.
Azija, moja dežela.
Komšijska bašta, breskva u cvatu, 30. mart.
Sve avetinjski golo, jedino ona
Naša Tottoro House u parku, nikad priroda oko nje ne izgleda tužnije nego pred novo lišće
Azija, moja dežela.
Pieris Japonica, poznata i kao japanska andromeda.
U mom Moricoro parku.
Cvet je veličine mušmule, miriše na 50m.
Aha, evo ga i venčanje u ovoj idili
Azija, moja dežela.
Evo i sakure za ovu godinu. Fujigaoka stanica, Nagoya. Ova se ženska jedva izvuče iz kola (family van je možda 40% celog voznog parka u Japanu)
Šteta, ove godine neće biti piknikovanja pod sakurom: kiša je svih dana cvetanja. Tu su najgore prošli zakupci tezgi na mestima masovnih piknika.
Moja ulica (zapravo, ulica sa kojom se ukršta)
(Clone of Yoyogi)
"My woman from Tokyo,
She makes me see.
My woman from Tokyo,
She's so good to me"
Deep Purple
Woman from Tokyo
"Who do we think we are", Album
EMI, 1972.
Kiša je padala 3 dana, tek pred podne je prestala pa je i piknikovanje bilo manje masovno.
Mnogi nisu ni poneli ništa da sednu, očekujući da piknika nema i da će biti mokro
Okazaki, Aichi
Azija, moja dežela.
12 prolećnih slika od juče i danas.
Sa moje biciklističke staze, rastinje se budi
Kakvo li je tek bilo u cvatu kada je ovoliko poopadalo
Camellia japonica, lokalu je zovu "yuki tsubak", snežna ruža, jer cveta zimi.
Ima ih svugde, uz ulice
Jako su kekorativne, pogotovo zimi kada ima malo čega drugoga
Breskve u cvatu
Sada je mnogo više nego pre 10 dana
Milina
Ova, izukrštana, ima sve boje
Toyota muzej automobila u sakuri
Selo oko moje banje, sakura
Ovo je "taki sakura", taki = vodopad.
U smislu kao žalosna vrba
(Clone of Yoyogi)
"My woman from Tokyo,
She makes me see.
My woman from Tokyo,
She's so good to me"
Deep Purple
Woman from Tokyo
"Who do we think we are", Album
EMI, 1972.
Cvet breskvi je prošao, olistavanje je na 30%, Moricoro park.
Porodično, na bicikle.
(Clone of Yoyogi)
"My woman from Tokyo,
She makes me see.
My woman from Tokyo,
She's so good to me"
Deep Purple
Woman from Tokyo
"Who do we think we are", Album
EMI, 1972.
Voćni piknik u kanjonu pod mladim lišćem.
Vidi se ko je sa lišćem prezimeo a ko ne
Kourankei klisura, Toyota City, Aichi, Japan
Milina, lep dan
Voćni piknik, "Fruits on the rocks":
(Clone of Yoyogi)
"My woman from Tokyo,
She makes me see.
My woman from Tokyo,
She's so good to me"
Deep Purple
Woman from Tokyo
"Who do we think we are", Album
EMI, 1972.
Dve nedelje zakašnjenja za proleće u planinama.
Breskve raznobojne
Ova se povila pod cvetom, šta li će biti kada dođe plod (slikano iz kola u pokretu)
Prodavnica suvenira, ima čak i lale u žardinjeri. Njima je baš sada vreme, idemo na drugo mesto da ih vidimo u milionima strukova.
Sa desna, simbol kurirske agencije za dostavu Yamato, da ne raznose po kućama, tu se ostave paketi ili dokumenta za slanje, tu se i dostavljaju za celo selo pa oni navrate 2 puta dnevno. Prodavnica radi svaki dan od 9-18.
(Clone of Yoyogi)
"My woman from Tokyo,
She makes me see.
My woman from Tokyo,
She's so good to me"
Deep Purple
Woman from Tokyo
"Who do we think we are", Album
EMI, 1972.
Festival lala, Nabana no Sato, Nagoya.
Ove su slike dovoljno dobre za "theme" na Windows.
Gledano iz "letećeg tanjira", poljana sa lalama je iznad centra slike
A dole, lepota
Šteta što lale ne mirišu
Sa ručkom, može da se provede lepih pola dana
Sa terase, Anpanman i drugi karakteri iz japanskih crtaća, drugo cveće, nisu lale
I, taman se ovo završava (6. maja), dolaze ruže od 7. maja. Idemo opet.
Azija, moja dežela.
Japan, Golden Week, prva nedelja maja kada se masovno uzima odmor a 3 dana su državni praznici. Showa Day (emperor Hirohito, umro 1989.), Zeleni dan, Dan dece.
Na putevima su saobraćajne gužve, u shinkansenu se stoji kao u tramvaju a na aerodrome može da se ode kolima (da se neko isprati ili dočeka) jedino ako je parking rezervisan pre mesec dana.
Ja kola ne pomeram, bicikl i sve u lokalu. Mir, lepota i idila iz mog Moricoro parka
Preko jezera do mosta
Tottoro house se kupa u novom zelenom
Do parka 6km bicikl, unutar parka 5km staza, stane se pa se prošeta oko jezera i kroz park još 5km, 6km bicikl nazad i eto lepog dana za kancelarijskog radnika.
Azaleje uz Aichi Prefectural University
Azija, moja dežela.
Biciklom u Nagoya City. Neprekidan red zgrada i radnji, 12km. A usput, visterije.
Ovo mesto se i zove Fujigaoka. Visterije se na japanskom zovu "fujii", pa celo ime znači "Selo sa visterijama".
Lepo izgledaju, lepo i mirišu. Samo 5 dana godišnje.
Azija, moja dežela.
Dok sve oko njega lista, ovo drvo je još golo. To je sarusuberi, glatko kao da je od stakla.
To mu ime i znači: "saru = majmun, suberi = oklizne", da majmun ne može na njega da se popne, toliko je klizavo.
Azija, moja dežela.
Bookmarks