Izgleda lepše i snabdevenije nego iz dana kojih se sećam.
Izgleda lepše i snabdevenije nego iz dana kojih se sećam.
Azija, moja dežela.
Ovo je od prošlog vikenda.
Ali nisam mogao postovati jer već 2-3 dana na forumu vidim samo ovo
ERROR 403- FORBIDDEN
Juče je proradilo.
Ovo bi hronološki trebalo biti poslednja slika
Nije more, ni jezero..
To je - Dunav.
Aktivnost- šetnja uz Dunav (10-15 km) u predgrađu Novog Sada na potezu Veternik-Futog -Beočin,sa obe strane obale,daleko od gradske buke.
Tu je Dunav širok 800 m
Kuće uz reku ,sa Beočinske strane..jabuke..gnezda roda na banderama
Restoran/čarda uz vodu
I pusta dunavska plaža ispred njega
Sa te beočinske strane je Fruška Gora,što znači viša obala kojoj ne treba nasip pa su se tu smestili brojni privatni molovi uz kuće/vikendice
Kao npr. ovaj
Polazna tačka ovih penzosa/alasa
Da li je ovo ideal penzije,ovako opušteno sa štapovima..?
Sa druge,bačke strane, (skela ide na svaki sat) ,niža plavna obala ,tražila je izgradnju nasipa
Prijatna šetnja,vožnja rolera,bicikla.. po nasipu/keju..
Sa jedne strane nasipa je reka i topole uz nju ,a sa druge ,pogled na kuće ,vrtove i aktuelnu svakodnevnicu .
A u vrtovima..jesen stiže dunjo moja..
Ali dunje još nisu zrele.
Cepanje drva i priprema za zimu uz čuveni smederevac
Nema bašte a da u njoj nema čuvenog futoškog kupusa.Još se nije uglavičio .Čeka hladnije vreme.
Nema mi šetnje a da na kraju sebe nečim ne nagradim.
Čak bi se moglo reći da mi je to i glavni cilj.
Evo šta je to.
Ima pečenjara koliko hoćeš ali ovo je nešto posebno.
Pečenjara u Veterniku.
Nema boljeg mesta u Novom Sadu a možda i BG za jagnjetinu od ovoga.
Bio sam jednom u elitnom indonežanskom restoranu u NS (ima moj post na tredu "azijski restorani u Srbiji") kada čujem gazdu(koga poznajem) kako svom društvu ,za susednim stolom, kaže:"kladimo se o jagnjetinu u Veterniku".
To prigradsko naselje NS,Veternik,uglavnom naseljeno krajišnicima (vidi ulice:Kninska,Velebitska..i sl.)koji znaju šta je dobra jagnjetina od pažljivo biranih jaganjaca sa paše iz Srbije ,posebnog ukusa, i još važnije kako ga dobro ispeći.
Ovako mi je stiglo na sto uz duplu salatu od futoškog kupusa.
Jagnjetinu nekad nisam mogao očima ni videti ni jesti ali...ovakva jagnjetina mi je promenila ukus..toliko da mi je postala najomiljenije jelo(volim i ribu ,naravno)
Pazi samo ovaj hleb.Vidi se i pepeo sa donje strane,od pečenja.To je domaći hleb- "ispod peke".Dok se peče jagnje(na ražnju),taj hleb se peče u tom pepelu
Koliko god da je dobro meso(lepi se za prste) na kraju uživam da grickam još malo tog hleba uz pivo.
Umesto piva ,kad je hladnije vreme, gazda pravi svoje vino,crni Merlot,a grožđe specijalno nabavlja iz Aleksandrovca.(Župa-asocijacija).
Bolje mi je od onih flaširanih skupih francuskih ili onih španskih iz Barselone od ovog proleća.
Gazda se inače uvek pozdravi i malo popričamo.Kućna atmosfera.
Sve na stolu je koštalo 1000 din.
Ekvivalent 300 THB.Za ovoliko mesa i još ovako prvoklasnog u Thai za te novce -nema šanse.
Još sam kilogram (1600 din) vruće,naknadno kupio i poneo kući.
Dok sam sedeo i jeo,bar 5-6 ljudi je svratilo i odnelo kući za ručak.
Jednog sam uspeo i slikati
Kaže gazda,peče prosečno oko 10 dnevno.
To je onaj pravi doživljaj - dobra rekreacija i nagrada za to.
Samo da mi je ovo malo bliže.
Ali svaki put kada sam u NS -svratim tu na ručak da uživam i opustim se .
Slike od danas.
Topao vikend , kao naručen za poljoprivredne radove.
Iz kola vidim-samo zuje traktori.
Skida se kukuruz,tačnije ono što je preostalo od njega
Kombajn skida ali jedva da ima razlike u visini obranog i neobranog.
Ovako izgleda ogledno polje čuvenog Pionira
Neko je samo preorao
A gore , na Fruškoj Gori, još je zeleno
Još to nisu jesenje boje,kao i u Japanu.
Kao da je priroda bila u stanju hibernacije pa sada dočekala kiše da istera svoje zelenilo.
Čak je i ova mlada kopriva ,uz put, ozelenila.
A u mojem lokalnom izletištu ni posle tri nedelje od one oluje ,stanje se ne dovodi u red
Sad može trčanje sa preponama
Taj mini tajfun od 10-15 minuta je desetkovao stabla.
![]()
Da započetu priču/odgovor o onoj zgradi preselimo sa treda "foto dana sa istoka" na "foto iz lokala",gde joj je i mesto.
Dobro pitanje.
Šta bi se sa te visine u ravnici moglo videti?
Odgovor, iznenađujuće, nađoh na njihovoj net stranici koja po 3D prezentaciji, klipovima iz visine snimanim dronom iz raznih faza izgradnje objekta, ni u čemu se ne razlikuje od onih vrhunskih CBRE projekata iz BKK,Singapura...
Ravnica i uglavnom niskogradnja individualnih kuća vojvođanskog mesta ušorenih ulica.
Ovo gore je pogled na zapadni deo grada a slika dole prema jugu i centru mesta.
Ili ove svežije slike ,ka severu grada
Ovo mi je ulica.
Tu sam i "ja" ,nekih 250 m udaljen,sa stovarištem,upao u kadar (desni gornji ugao iznad žute crte).
Na slici dole oranice oboda grada i (žuta strelica u gornjem levom uglu)vidi se potkrovlje ....
...odakle ja njih vidim ovako
Ili sa prizemlja ide ovaj pogled
Ili iz radnog aneksa
Danas prođem tamo i vidim uređuju prostor oko zgrade.Biće mali park,skulptura..
Nije to visoko.Negde 7-8 spratova i nema tu nekog spektakularnog pogleda.Kaže, biće pogled na celo mesto i Frušku Goru ali gornje slike su iz drona sa veće visine,a realno pogled sa vrha zgrade će biti ustvari ovakav
Ono što će biti spektakularno je ekskluzivni rotirajući restoran na onom vrhu površine od 1000 kv.m. kapaciteta 150 osoba.
Virtualna slika
Taj poslovno stambeni kompleks sa 80 jedinica (cena
700-800 € po kv.m.), 5 apartmana i 11 hotelskih soba ,onako osvetljena na svetskom nivou,plus gore ovaj rotirajući restoran je nešto što bi imalo rejting i u BG,NS pa i dalje.
Uveče izgleda kao kontrolni toranj aerodroma
Istina avioni tu lete na 1300 m visine u fazi sletanja jer su za 6 minuta na pisti Surčina.
Čak se i na prilasku mestu sa severo-istočne strane, iznad oranica,na nebu,vide tragovi kemtrejlsa aviona...
..a panoramom dominira levo ta zgrada a desno palete mog stovarišta u full stanju, pred sezonu.
Različite stvari istog početka ranih 90-ih.
Zašto takva zgada u ovom mestu?
Priča počinje tih ranih 90-ih kada su mnogi intelektualci napuštali zemlju.
Vlasnik firme,( koja je investitor,projektant i izvođač radova ovog kompleksa zgrada ),tada je osnovao mali projektni biro.
On BG dipl.ing.arhitekture ,sada 70 godina, njegova žena (sada pokojna),radila je projekte vodovoda i kanalizacije plus još troje mlađih kolega građevinaca.Ja sam tu radio honorarno (oni su me zvali) na projektima grejanja i klimatizacije.Radio sam jedan poslovno-tržni centar u Inđiji koji vidim i sad ima vidno mesto na njihovoj referenci objekata.
Isplatili su me pošteno a i nije to bio velik novac a da njima tih ranih 90-ih taj projekat nije ni plaćen ili je plaćen kasnije-ne znam.I onda su počeli ratovi..nije bilo novih poslova.Tu su nam se putevi razišli a i oni su shvatili da se ne može živeti samo od projekata i krenuli su i na izvođenje radova.
Od tada ,za ovih 25 godina , uvek otvoreni za mlade ambiciozne inženjere , izrasli su u renomiranu građevinsku firmu.
U lokalu a i dalje izgradili su desetine kompleksa,čitave kvartove kao npr. ovaj u našem "malom mistu"
A u zemlji Srbiji gde nemaš nijednu investicionu banku već samo ove limitirane komercijalne banke a nisi tajkun/mafijaš - to nije lako.Kao da su oko tebe 7-11 a još nije stigao Carefour,Tesco...
Pa još radiš i nekoliko objekata paralelno.
Onda to izgleda ovako:
Kupiš neku lokaciju tj. nekoliko starih kuća tako što ćeš im dati nekoliko stanova od buduće zgrade.Znam da je tako bilo i sa zemljištem za ovu zgradu.
Podizvođaču/preduzimaču , lokalnoj građari koja će doneti Y-Tong termoblokove kao za ovu zgradu i sav ostali materijal, dalje električari,moleri...svi su plaćeni budućim stanovima.
Na kraju ,od tih 80 jedinica njegovih je možda 15 i još svi ovi majstori obaraju cene jer hoće da što pre prodaju svoju kvotu stanova i naplate se.
I tako 25 godina borbe i privatne muke pa kriza 2008 kada je morao da proda stan u Španiji.
A kad čovek dođe u neke godine (a on ih ima 70),čista obraza,i sa toliko poslovne i privatne muke(umrla žena pa se posle ženio nekoliko puta,malo i propio) onda ni novac nije prioritet pa mora naći neki viši cilj kao smisao postojanja.
Ova zgrada je ,koliko sam čuo, njegov poslednji objekat.Kruna karijere.
Penzionisao se.
Naslućujem , to je neka vrsta zadužbine, zaveštanja, koje će nadživeti i njega i nas tako šljašteći u malom mestu, i u minijaturi stati uz rame onim najvećim svetskim zgradama koje sam opisivao u ovom forumu.
Nije li isti smisao i ovog foruma ,da nas nadživi i ovako nekomercijalan ,kao "znakove pored puta" zabeleži neko vreme,neke ljude ,njihova putovanja ,razmišljanja, život na različitim mestima ove planete...
Svaka mu čast.
Ako je to mogao sam da napravi uz sve nepovoljne okolnosti, mogu samo da klimnem glavom i da to poštujem.
A i lepo izgleda.
Veliki grad, kao Beograd, ne zna ništa veliko. Ono što Beograd zna su mali zadatčići koje svako od njih ispunjava. Tako i jurnu u juriš na svet, svako radno jutro.
Selo zna veliku sliku. Toliko veliku da se protiv nje ništa ne preduzima. Ode u letargiju.
Azija, moja dežela.
Dok u Japanu pada kiša, u Srbiji je pravo Miholjsko leto.Cele nedelje će biti oko 25 C.
Istina lišće drveća (kestena) uz aleju, duž ulice, se odavno osušilo.
Takvo je bilo sušno leto.
Ovi lepi dani se koriste kako za poljoprivredne radove tako i za postavljanje spoljne termičke izolacije na kuće.
![]()
Lepo je imati Miholjsko leto.
Japan je od Srbije (klimatski) pomeren za mesec dana. To sa tvojih slika dolazi nama oko 15. novembra.
Da nema kratkih rukava i šorceva, to je raspon 15. novembar - 15. mart. Kada sakura procveta, znak je da se sklone elekrična ćebad iz spavaćih soba.
Azija, moja dežela.
Noć u belom satenu ("Moody Blues").
Da zabeležimo taj prvi sneg ove zime 02.12.2017
I ovako od jutros
Pada i sada.
Voden je i topi se odmah.
Nije nešto, ali vidim, na web, da ga nema, jutros, ni u Japanu na planini
![]()
Bookmarks