Na mojoj biciklističkoj stazi, rado zastanem baš ovde. Bambusi i brana kojoj podignu vratnice 1. maja i napravi se kao jezerce.
A tu, čaplja
Malo se uznemirila kada sam je slikao
Priroda u društvo, u simbiozi.
Na mojoj biciklističkoj stazi, rado zastanem baš ovde. Bambusi i brana kojoj podignu vratnice 1. maja i napravi se kao jezerce.
A tu, čaplja
Malo se uznemirila kada sam je slikao
Priroda u društvo, u simbiozi.
Azija, moja dežela.
Dvodnevna ekskurzija do Tottori, peščane dine. Zbog "Sand Museum" čija se postavka menja jednom godišnje.
Dine
Postavka muzeja je Južna Azina (Indija, Sri Lanka...)
Legendarno kupanje u reci Gang, 3-D
napisaću više na putovanjima kada nađem vremena.
Azija, moja dežela.
Grad Otsu na jezeru Biwa, duplo većem od Skadarskog. Sa leva je Hiean planina, prepuna hramova
Na povratku, uveče, sumrak nad jezerom
Grad Otsu od Kyota deli samo ta planina. Gradski prevoz (metro) od Otsu do Kyoto ide 10 minuta, 12km, tunel, od centra do centra. Možda je to lepo mesto za penzionisanje.
Azija, moja dežela.
Uz zamak Kawahara, Tottori
Stoji ova skulptura
To je japanska mitologija, da je jedan od Bogova, Okuninushi, koga su braća uzela kao nosača (odatle mu ta torba na leđima) da ih prati dok oni idu da prose devojku, najlepšu na svetu.
Braća, prvo, sretnu zeca koji je bio odran, odrale ga ajkule koje je prevario da ako se poređaju jedna iza druge, on će po njima da preskače i stigne sa kopna do ostrva a da im posle kaže koga ima više, ajkula ili zečeva. Onda im se smejao a one ga odrale.
Kuninonušijeva braća su ga prvo videla i rekla mu da se uvalja u slanu vodu i da će se oporaviti. Bilo mu je još gore.
Onda ga je, dok je zec bio u agoniji, sreo Kuninonuši i rekao mu da se uvalja u slatku vodu i šumsko lišće i da će ozdraviti. Tako je i bilo. Zec mu, za uzvrat, prorekne da će on, Kuninonuši, dobiti ruku lepotice a ne njegova braća. I to se ostvarilo.
Azija, moja dežela.
Chausuyama Kogen, Aichi Prefecture, cvetanje phlox subulata, poznatija kao "shiba sakura", "poljska sakura".
Mesto je skijalište, kao Divčibare, isti na na višoj nadmorskoj visini, 1,420m.
Koliko ih se samo nacrtalo da slika pod noćnim osvetljenjem. Bilo je ranije, svake godine tamo odemo.
Azija, moja dežela.
Ramen restoran u susedstvu. Ovo je bilo oko 11am, još nije ručak, tada obično ljudi čekaju napolju.
Mašina za prodaju bezalkoholnih pića na ulazu. Restoran osim vode ne drži niti služi išta drugo.
Cena je kao i na ostalim mašinama na javnim mestima. Valjda im je tako lakše, dali su Kokakoli da stavi mašinu, oni je održavaju, pune, plaćaju struju, a restoran dobije neki % od prodaje.
Azija, moja dežela.
Hortenzije "ajisai" koje sam kupio u saksiji, dali su mi i poster mesta. Okačio sam ga preko ekrana TV koji se nikada ne pali (poslednji put upaljen kada je Obama postao predsednik USA).
Trajaće te lepe cvećke mesec dana a onda odosmo u Thai dva meseca.
Azija, moja dežela.
Stigli purenjaci u radnje, masovno. Sweetcorn ih zovu.
3 komada, 400 dinara. Niko i ne kupuje više, kada ih prepoloviš, tačno toliko ih staje u normalnu šerpu.
Za kuvanje, stave se u hladnu vodu, doda 2-3 kašike soli i kada voda provri, samo 5 minuta i gotovi su.
Azija, moja dežela.
Automobila Toyota Prius (koji i ja imam) i to baš bele boje, čini mi se da je 20% voznog parka. Na većem parkingu moraš da se koncentrišeš da ga nađeš, pogotovo ako je kiša ili ako nešto nosiš.
Da sebi olakšam, parkiram se prvo nosom. Japanci su trenirani da se uvek parkiraju unazad. Onda, moj auto štrči i lako ga lociram.
Azija, moja dežela.
Iga, postojbina nindži, Iga zamak, od danas, tačno 104km od nas, sve autoput, stigne se za 1 sat i 40 minuta.
Sagrađen 1585. a vetar (koji je to bio vetar!) ga uništio 1612-te.
Ovo što je danas je rekonstrukcij aiz 1935. Izuvanje cipela da se poseti unutra.
Grad Iga je kao veličine Valjeva.
Azija, moja dežela.
Cipele u elitnoj robnoj kući u Tokiju. Nisam čuo za ovu marku, ceo sprat su cipele. Pokazuju obe
Ne samo po robnim kućama izlažu obe cipele nego i po ulicama sa velikim pešačkim prometom, kao Balkanska u Beogradu.
Azija, moja dežela.
Tokyo, docomo tower.
Napravili je kao toranj a zaodenuli u haljinu, da ne bude da ima dva telecom tornja u blizini.
Unutra nema spratova, nema ništa, na vrhu sedi posada (40 ljudi) koja to operiše i održava.
Ovde, izgleda kao da će da probode Mesec kao balon
Azija, moja dežela.
Tokyo. Juče vidim ovu kolonu pripravnika, biće da ih je bilo stotinak.
Izašli su iz zgrade JR East (Japan Railway). Tu je radio protagonista knjige "Colorless Tsukuru Tazaki and His Years of Pilgrimage".
Azija, moja dežela.
Ovaj vikend je moj red da budem on-call. Ako ostale kolege po vremenskim teatrima dođu do pune čaše posla, onda zovu nas, on-call.
Bio sam 8 puta on-call, šest puta ništa a dva puta, Vodafone Italy i Expedia Arizona.
Tu preuzimaš vlasništvo problema, phone bridge, komunikacija u realnom vremenu sa našima i sa korisnicima. Engineering engaged, ti si odgovoran za sve, od pričanja sa Exec korisnika dole do naručivanja delova, hardware, za zamenu.
Predvidljiv i najbolji customer service u IT industriji. Najbolji na planeti. CEO reče, znam da ste najbolji, samo napravite još veći raspon između nas i sledećih.
"Yoko", zavisi od kanji kojima se opisuje. Osnovno značenje je blizina. Tako, Yokohama, grad kao Singapur uz Tokyo, znači "obližnja plaža".
Da ti sediš do mene, ti si "yoko", tu si, u mojoj blizini.
Za ženska imena, Yoko, ima bar 7 kanji. Varijacije kao "Dragana", "Svetlana", "Leposava", da se kod nas prevede.
Azija, moja dežela.
Mt Fuji iz šinkansena. Slike su sa odlaska u Tokyo,
klip je sa povratka.
Azija, moja dežela.
Moja biciklistička staza, neuobičajen prizor: patka sa malim pačićima htela da pređe ulicu pa se predomislila.
Iza ove zgrade je reka manja reka (može da se pregazi, do kolena), odatle je i došla, izgleda se vraćaju tamo.
Azija, moja dežela.
Pojavila se u novinama ova slika, Tokyo, čovek ide kroz sokake sa malim restoranima.
To je "Golden Gai", turistička atrakcija, gledan iz hotelske sobe
Azija, moja dežela.
Porodični izlet. Da se voze bicikli po pruzi. Japan, Gifu prefecture, Hida.
Bivša pruga, voz stoji kao muzej, od 1984. neko se setio da napravi ovaj biznis
Imaju elektromotor (motor assisted, mora da se i okreću pedale) pa nikada nije teško pedalirati
Ovako ih postroje prema rezervacijama pa svako na svoj sedne, redom
Trasa je 2.8km u jednom pravcu, toliko i povratak. Prolazi se kroz lepe predele
Pa i kroz tunele
Lepo iskustvo. Ta-tam-ta-tam voza se i ovde oseti.
Azija, moja dežela.
Bookmarks