Kourankei klisura, slike iz kola u prolazu.
Tu će sa mesec dana biti jesenji spektakl boja
U mestu ni žive duše na glavnoj ulici, negde oko 2pm. Do ne dođu turisti (kao i ja) u novembru
Kourankei klisura, slike iz kola u prolazu.
Tu će sa mesec dana biti jesenji spektakl boja
U mestu ni žive duše na glavnoj ulici, negde oko 2pm. Do ne dođu turisti (kao i ja) u novembru
Azija, moja dežela.
"Pauk ljiljani", jesenje cveće. Yakachigawa river.
Izgleda cvet opasno ali je mek kao pamuk
Azija, moja dežela.
Česta scena nedeljom oko 17h. Deca se vraćaju sa bejzbol takmičenja, sama učestvuju.
Nema "soccer mum" da ih razvoze u 4WD.
Azija, moja dežela.
U Japanu se održava već drugu nedelju Rugby World Cup.
Nagoya CentrAir Airport (u Nagoji se igraju neke utakmice, baš na stadionu u Toyota City koji je bio dom našeg Piksija i njegovog kluba "Nagoya Gurampasu") ima ovu postavku u centralnom holu
Restorani (da, ovo je komercijalna unutrašnjost aerodroma, kao staro japansko selo)
Ovaj restoran je stavio kako prigodno servira čips (nisam siguran da li je ragbi polulopta jestiva ili samo dekoracija)
Azija, moja dežela.
Prođe meni tajfun broj 19 za ovu godinu. Jeftino smo prošli, bio je kao običan kišan dan. Ja sam u ovom crvenom krugu.
Tokyo je nayebao.
Na terenu, zatvorene robne kuće, radnje, firme rekle zaposlenima da ostanu kod kuće. A za koga bi i dolazili na posao? Stanovništvo se umirilo, sedi kod kuće. Prazne ulice.
Azija, moja dežela.
Kokia do Tokia. Bokka no sato, Gifu..
Žbun kokia (Bassia scoparia) izgleda pufnast ali je oštar kao ribaća četka. Inače je zelen, polovina oktobra je kada se ovako zacrveni.
Vjetnamke u akciji slikanja (bilo ih je još nekoliko, sve u belim haljinama, možda im je neki važan dan)
Azija, moja dežela.
Po kišnom prazničnom danu, 14. oktobar 2019, naiđosmo i na ovu lepotu. Nagara river (to je jedna od 3 reke u Japanu koje nemaju branu) i na kojoj se izvodi ono lovljenje ribe kromoranima, nizvodno, u gradu Gifu.
Kristalno čista
Tu smo se i kupali i skakali sa stena, bilo je ranije.
Azija, moja dežela.
Nagoya, Chubu CentrAir Airport. Pored desetina restorana ima i food court.
Pusto tursko i tu se namestilo. Ista firma kao u Laguna Gamagori i Nagashima Resort. Mislim da imaju 10-ak radnji u Nagoji.
Cene su iste, 600 dinara kebab. Kupio sam jedan za večeru.
Azija, moja dežela.
Procvetalo mi drvo u zakućnici. Mislio sam da je "myrtle" ali možda nije.
A miris je jak, lep i opojan. Kao kada se kuva džem od kajsija
Dok još može da se spava sa otvorenim prozorom, on nadire u sobu
Idem na turu 3 dana Naruto - Osaka, ako me nema, to je zbog toga.
Azija, moja dežela.
Osaka, centar restorana i noćnog života na kanalima. Dotonbori.
napisaću ovih dana više.
Azija, moja dežela.
Tramvaj zvani želja. U Osaki ih inače nema, ovde u predgrađu, 30km od centra još voze.
Azija, moja dežela.
28. oktobar, vreme da nacija koja ne praznuje (niti je slobodan dan) Božić, postavi jelke. Odjednom sve krene u znaku Božića, valjda za bolje raspoloženje i manje ustezanja od trošenja para.
Shopping mall u mom gradu.
Azija, moja dežela.
Awaji moreuz između Kobe i Tokushima.
Šta je u slici
Windmill powerplant, obnovljiva energija
Čitao sam u stručnoj štampi da ove vetrenjače ometaju/zbunjuju kontrolu leta. Valjda su ih postavili na mesto gde ne smetaju.
Azija, moja dežela.
Osaka, Sumiyoshi Taisha.
Hram je Shinto, 1,800 godina star, glavni je za svih 2,300 hramova te vere u Japanu.
Poznat je po masovnim dolascima početkom godine kada se moli za sreću porodice.
Ove figurice, par mačaka u kimonima, "maneki neko"
Nema ko ne kupi. Podignuta leva šapa je dobrodošlica gostima, podignuta desna je dobrodošlica imetku, novcu, poslu.
Azija, moja dežela.
Moricoro park, Nagoya. Jednom godišnje imaju reviju kola, oldtajmera. Uvek odem, bile su slike i pre.
Za ovaj put izdvajam verovatno najružnija kola koja sam ikada video - Zundapp Janus.
Bili su motocikli te marke koje su nacisti imali u 2. Svetskom ratu, bilo ih je i po Srbiji, sećam se jednog komšije koji je imao taj motor, rashod od onoga što su Nemci ostavili na povlačenju
Auto je beskrajno ružan (1957. godina proizvodnje). "Janus" mu je po Rimskom bogu janusu koji je imao dva lica.
Bilo je tu mnogo lepih kola, Jaguari, Alfe ali to je bilo postovano i pre.
Azija, moja dežela.
Danas, branje pomorandži. Gamagori, sat vremena od nas autoputem je japanska prestonica za to voće.
Sada im je vreme. To je turistička atrakcija, bili smo 2010-te. Danas opet.
Ceo kraj je prekriven plantažama tog agruma
Dođeš do uprave parka, oni te odvezu minibusem na plantažu koja je zrela za branje (3 minuta vožnje)
Dođeš u ovakav neki voćnkak
Dobiješ makazice da pomorandže isečeš sa peteljkom
Ovo su bili Filipinci
Možeš da jedeš koliko hoćeš, u cenu ulaznice (1,300 dinara) je uključena i korpica da nabereš i da nosiš kući.
Mada su većina japanske porodice
U glavnoj zgradi, suveniri i kolači od pomorandži
Ovo se ne propušta, sladoled i orange juice, nema za to boljeg mesta od ovog
Nosimo kući "našu berbu"
Sutra idemo na jabuke, u Nagano Prefecture.
Azija, moja dežela.
Iida, Nagano prefecture. Grad jabuka do mere da su i u drvoredu glavne ulice
Nepregledni voćnjaci oko grada
Azija, moja dežela.
Iz najruralnije sredine u najveću moguću urbanu - Tokyo.
Vaš dopisnik je prespavao 5 dana Foruma u Tokiju. Sa laptopa (firminog) se ne uključujem na Forum, otuda ova pauza.
Hotelska soba
Pa noću. Spava i Yoyogi park (sa leva)
Kada svane i probude se i Yoyogi park i vaš korespondent
Iz kreveta, može da vidi Mt Fuji
Malo uveličano
Retkost. To se vidi 40 dana u godini, za 16 godina u Japanu ovo sam video možda 20 puta. Ovaj put, iz kreveta.
Azija, moja dežela.
Kako je samo lep pogled na Tokyo i Mt.Fuji!
Pa ti na posao ideš kao u turističku posetu.
Još kad se setim onog paba sa bakalarom i pivom.
Taj pab je bio za dve večere. Nije ništa novo pa sam i prestao da stavljam. Otvorili su i u Nagoji samo radi (kao i svi) od 17:00 - 25:00.
Salata koju je kolega naručio. Koliko mu je bila ukusna ne znam, malo šunke dosta trave, eno i jabuka ima.
I ovo je bilo 100 puta, Shinjuku, sada je bio lep dan bez oblaka. Slika iz ofisa
Azija, moja dežela.
Bookmarks