Još kuće potpuno ne srušiše. Grubi radovi, dva bagera, rasturaju se betonski temelji platforme na kojoj su kuće bile.
Još kuće potpuno ne srušiše. Grubi radovi, dva bagera, rasturaju se betonski temelji platforme na kojoj su kuće bile.
Azija, moja dežela.
Dok im taxi biznis propada, Uber Eats se nekako i drži. Zamisli ti taj posao: školovala majka sina da bude Uber taksista ili da biciklom raznosi pakovana jela.
Oduvek sam smatrao da ta fejsbukovska ekonomija treba da propadne.
Azija, moja dežela.
Iz muzeja avijacije, koji je u stvari bio hangar na Komaki aerodromu, isti taj avion, baš on, sa linka sa Wikipedije, registracija "603", Boeing 767, vojno zvan KC-767 je upravo sletao na pistu. Tako po ceo dan. Zna se da ih imaju 4, dvogledom ih pratim, samo dva, 603 i 604 preleću. Oni koji prate vaione dvogledom, kao ja, znaju da mu je naziv KC-46.
Samo su otvorili hangarska vrata da posetioci to vide.
Azija, moja dežela.
Uradih dnevnu turu 20km biciklom, pored stare kuće, od nje ostala samo zemlja ispod. Ovo crevo na priključku za vodu je da prskaju prašinu koju bager pravi.
Sutra će verovatno i ovaj bager da ode
Više nema ništa da kaže da se u tim bivšim 4 kuće živelo, radilo, stvaralo, 30 godina (mi od 2011-te).
Azija, moja dežela.
Toyota Automobile Museum je opet otvoren 2. juna 2020. posle više od 3 meseca zbog virusa.
Tabla kaže "Vozila budućnosti od pre 30 godina". Kako se mislilo 1990. da će kola izgledati 2020.
Kola su iz skladišta, sada izvađena da se prikažu.
1990: Kola budućnosti
Čekaću neki kišni dan pa da odem. Kišna sezona počinje 8. juna pa ide do 21. jula. Ova postavka traje do 11. oktobra 2020.
Azija, moja dežela.
I evo ga, kao što mi Turčin, šef ekipe za rušenje (mešano Turci i Japanci, day laborers) reče, dve nedelje da kuće potpuno nestanu.
Slika od 25. maja 2020:
Slika od 5. juna 2020. Otišli su i bageri, vide se tragovi gusenica kako je poslednji sišao niz nasip
Poslednji pozdrav, kućo stara. Šta god da tu naprave, kada prođem i vidim ubuduće, uvek će biti kao da stub svetla izbija u vis iz naših 9 godina života u u toj kući i u tom lepom naselju.
Da, to naselje, grad od 60 hiljada stanovnika, Nagakute City u opštem starenju i opadanju stanovništva u Japanu, ima najveći rast stanovnika u državi. Mlade porodice sa decom. Nije skupo, zgodno je, do centra Nagoje 22 minuta vozom koji ide na 3 minuta. Nema neke gužve, još je i početna stanica, uvek možeš da biraš gde da sedneš.
Azija, moja dežela.
Nagoya, Muryojuji Temple, poznat po cvetanju irisa. Slabo je to prošlo ove godine, verovatno ništa nisu radili, mislili da otkažu:
Malo cvetova je bilo
Azija, moja dežela.
Higashiyama Terrace, Shopping & Cafee mall odmah uz botaničku baštu.
Elitne radnje
Opuštenost
Hortenzije, cveće kišne sezone, prisutne
Azija, moja dežela.
Japan, social distancing u restoranu.
Sad, ne znam koliko to pomaže. Taj par možda i živi u istom stanu, možda i spava u istom krevetu, verovatno su i došli istim kolima.
Azija, moja dežela.
Danas je zvanično počela kišna sezona u Japanu. Trajaće do 20. jula.
Ajisai (hortenzije), cveće kišne sezone, u mojoj ulici.
Kiša dolazi noćas. Neka, neka se i oni napiju vode sa neba
Azija, moja dežela.
Zaista besmisleno,još i na tako malom stolu gde je mala verovatnoća da će sesti nepoznati.
Kao i ono nošenje maski u prirodi.
Nema toga ovde.
Samo ovo dezinfekciono sredstvo na stolu.
Slika je iz restorana u mojoj ulici.
Tu ponekad idem na škembiće.Iako se kući kuva to se nesprema (zbog mirisa,detaljnog pranja..)
Žena ih neće čak ni u restoranu već je uzela pohovani kačkavalj.
Cena svakog od tih (obilnih) jela je 480 din.
Inače ovde se sa Covid merama tako opustilo da se otišlo u drugu krajnost pa se ,bar po izveštajima ako je tačno, broj zaraženih počeo povećavati.
Juče derbi Partizan-Zvezda u BG , 20.000 ljudi,bez ikakvih mera zaštite.
Kaže,najveće okupljanje u Evropi,od uvođenja Covid mera.
Današnje slike, počinju iz ruralnog kraja, Nagoya, Japan, Seto.
Uživam u zelenilu i napredovanju pirinčanih polja sa biciklističke staze. Nema tu nešto ljudi a i dan je bio kišni. Primetimo "big box" radnju "IKEA".
A tamo - ludnica. Čekanje u redovima da se uđe u radnju (nije samo IKEA, svi shopping malls su danas bili napakovani)
Pazi ovo, ni iz višespratnog parkinga ne mogu da uđu, nego i od korena je red
IKEA je Japancima egzotična i strana a prijateljska. A tek restoran sa jeftinom hranom (1,000 sedećih mesta) koju u životu nisu videli. Izgleda kao da porodice dolaze tu da provedu pola dana. Sigurno, nešto i kupe. Kolona automobila je danas bila 2km da se u IKEA uđe i parkira.
Posmatrao sam sa bicikla.
Azija, moja dežela.
Ništa meni bez moje ruralne staze za bicikl. Ajisai (hortenzije) sa dva različita mesta usput
Azija, moja dežela.
To je za školske projekte, vikendom viđam ljude sa decom (8-10 godina) kako nešto rade oko nečega što su zasadili. Gradski ljudi, stanuju u zgradama, bez zemlje u posedu, čak ni baštice oko kuće. Uglavnom je povrće. Nije za direktnu ishranu ili prodaju, mada se pojede. Više je za učenje samog sebe ili svoje dece kako se nešto uzgaja.
Bilo je to slikano pre 3 godine, ovde. Uvek ima neko da nešto radi, vikendima bude i po 20 ljudi, rekreativno.
Azija, moja dežela.
Sećam se tog posta ali ga nisam povezao sa ovim mestom koje videh u virtualnoj šetnji.
Prošao sam danas tuda biciklom, bio je već sumrak.
Žena sa dvoje dece, odeveni za rad u polju je napuštala, bilo je dvoje ljudi unutra. Pola ove šupice je za alatke, druga polovina je WC
Leje za hobi ili za školske projekte. Neko ima 2x3m kukuruza koji je zasadio, pa nadgleda
Šta kome padne na pamet da radi
Seljaci se u Japanu jako cene, raditi ovakvo nešto u slobodno vreme je dodatni lični znak (gradskih ljudi) poštovanja prema poljoprivredi a i prema svom poreklu.
Velikodostojnici u Japanu su vekovima imali 4 pojasa oko svojih gradova i zamkova. Prvi su krug su bili vojnici, samuraji, drugi krug su bili seljaci (jer ih hrane), treći su bile zanatljije (koje znaju nešto da naprave), četvrti krug su bili trgovci.
Otuda veliko poštovanje za poljoprivrednike i za sve što uz njih ide, desetinama generacija. Ministarstvo poljoprivrede je važnije od ministarstva unutrašnjih poslova (policije) i odbrane, važnije od oba ta ministarstva zajedno.
Azija, moja dežela.
Prestao sam da prolazim pored mesta gde nam je bila bivša kuća. Kod zubara, gde idemo cela porodica na svaka 3 meseca i koji nam je bio na preko puta (sada ima da se vozimo kolima do tamo 15 minuta) vidim naše bivše mesto, kuće porušene.
Plac na prodaju.
Pokažem zubaru istu ovu sliku sa iPhone, kaže, raspitivao se, plac je milion dolara.
Azija, moja dežela.
Od 19. juna je ukinuta preporuka da se ne putuje između prefektura. Mi smo bili na dva mesta danas, Aichi, a drugi ljudi su možda bili i iz drugih prefektura.
Korankei, život se vraća
Ima ljudi
Pa i pecaroša na Tomoe reci
Bento (lunchbox) piknik. Nismo išli da kupimo brazilsko pile sa roštilja. Što se ovde pre pojelo od njega, posle stane da se provlači u frižideru nedelju dana. Ovako, pojede se i ambalaža i sve se baci u kontejner.
Dok su bose noge u osvežavajućoj vodi
Sa šumom reke i pogledom
Posle smo išli na terasaste njive pirinča, napraviću drugi post.
Azija, moja dežela.
Bookmarks