Vratio se sa ture 5 dana/ 4 noći. Bila je danas vožnja kao Beograd - Ljubljana, pisaću sutra . Nisam mogao iz hotela jer je nekako sajt banovao te IP adrese (za te hotele pre nisam ni čuo).
Povratna vožnja je plava linija.
Vratio se sa ture 5 dana/ 4 noći. Bila je danas vožnja kao Beograd - Ljubljana, pisaću sutra . Nisam mogao iz hotela jer je nekako sajt banovao te IP adrese (za te hotele pre nisam ni čuo).
Povratna vožnja je plava linija.
Azija, moja dežela.
Japan, Tokushima prefecture, Naruto, Otsuka Museum of Art. Reprodukcije slika na keramici, laserom.
Poslednja večera, original i posle restauracije (1979-1999).
Azija, moja dežela.
Nagano Prefecture, Kamikochi nacionalni park/
Ovo je vec 1,500m nadmorske visine. Planine u pozadini su 3,199m.
Voda je hladna kao da je u frizideru rashladjivana, mozda 9C.
Azija, moja dežela.
Senmaida terase pirinca/, Wajima, strana Japana prema Kini i Koreji.
Senmaida = hiljadu pirincanih njiva, stvarno, ima ih 1,004.
Azija, moja dežela.
Skoro godišnjica od bacanja atomske bombe na Hirošimu, 6. avgust 1945. Bio sam na putu pa nisam mogao juče da postujem.
Ovako vam je to bilo 6. avgusta 1945. Tačno u 8:15 ujutro:
Pala je ova bomba. Do pre dolaska u Japan, sam, onako, kao iz škole, mislio da je bomba bila velika kao podmornica.
Nije. Ovako je izgledala a ovolika je bila, imala je 60kg uranijuma:
Isto, mislio sam da je stvarno "pala", da se zarokala u zemlju i eksplodirala. Nije. Bomba je eksplodirala 640m iznad zemlje, kao sto kaze ova crvena lopta na maketi:
Ekspodirala je 640m iznad zemlje, nije se zarila u tlo.
Minut ranije, u 8:14, mesto Hiroshima je izgledalo ovako. Crveni krug je gde je danas hotel u kome sam odseo:
Posle toga, mrtvi, krš i lom:
Ova zgrada, koja je danas "Atomic Bomb Dome" je delimično opstala. To je bila "Hiroshima Commerce Promotion Office", nešto kao Privredna komora.
Negde 1966. je poceo da se urušava ali su rešili da je ne ruše nego učvrste i ostave za spomenik. Na listi je Unesco-a.
Još nešto što nisam znao: mislio sam da ona atomska pečurka dolazi od dizanja u vazduh svega oko mesta pada (kratera) bombe. Ne, to je da u vazduh ide (diže se) sve što je dole sprženo, usisano u vazduh i tako formira pečurku, to je i ova, u vazduhu eksplodirana bomba napravila.
Radijacije maltene da nije bilo. Sprale su je kiše. Posle mesec dana, došao je australijski bataljon da "zavede u red" u tome šta je ostalo.
Ovo je tačno 10-godišnjica rada ovog sajta. Hvala vam što ste nas čitali.
Azija, moja dežela.
Japan, Aichi, Gamagori, Laguna Asia aqua park. Bilo je 39C.
Bili su gosti body-builders, među njima i ova ženska (posle sam je video kako sa mužem vode ćerku za ruku)
Azija, moja dežela.
Japan, relacija od Kanazawa do Wajima. Na tom potezu ima 50km besplatne peščane plaže.
Porodice sa decom dođu kolima, kola mogu da uđu na plažu (mada može bilo gde, koncentrisano je oko kioska i WC-a i tuševa).
Ponesu svoju hranu i piće. Da to isto urade u aqua parku (gde ne sme svoja hrana i piće) koštalo bi 4-članu porodicu bar 200 EUR za jedan dan.
Neko se venčao i došao da se islika
Azija, moja dežela.
Od danas, bass play, bend je "Mother Mother" a pesma "Hay Loft". Ispala je lakša nego očekivano, posle pola sata vežbe, ovaj snimak.
Ja, koji sam ispao iz praćenja muzike, od ćerke dobijam šta je aktuelno za njenu generaciju.
Short version (35 sekundi):
Azija, moja dežela.
Japan, Kochi prefecture, reka Niyodo, poznata po svojoj izuzetno čistoj i providnoj vodi.
Od nekih 30 tajfuna koji pogode Japan godišnje, možda 3-4 dopru do Nagoje i Tokija. Ostvo Shikoku dobije bar 20.
Otuda njihov izum - most koji može da se potopi. Ima ih na stotine.
Ovaj se zove Nagoya ali nije isti kanji kao grad Nagoya, potpuno je nepovezano sa imenom grada.
Nema ogradu ni držače. Od tajfunske kiše, reka naglo nadođe i preko visine mosta, nosi svašta i taj nanos, da ima ograde, bi se zaprečio na ogradi, pružao otpor bujici i reka bi most srušila i odnela.
Ovako, reka se povuče za nekoliko sati i most preživi.
Eno ga i auto prelazi most. Jeste malo neprijatno voziti preko kada nema ograde. Na sredini levo se vidi ispust, to je da se pešak izmakne sa kolovoza da vozilo (može biti i laki kamion) prođe.
Azija, moja dežela.
Juče sam primio prvu dozu vakcine za kovid-19. "Moderna". Trajalo je 5 sekundi, nije bolelo. Efekti, ceo dan posle sam bio pospan a rame gde je ubodena se oseća kao da si igrao utakmicu pa te neko udario baš u to rame.
Centar za vakcinaciju je Nagoya Komaki Airport, do 2005. nekada glavni za na Nagoju, sada sekundarni, samo domaći letovi, Fuji Dream Airline.
Drugi i treći sprat su za vakcinaciju, prema onome što su postavili i laka procedura, mislim da prođe nekih 20,000 ljudi dnevno
Ovo je pogled dok čekaš 15 minuta posle injekcije.
Fuji Dream Airline, low cost. Imaju 16 aparata Embraer (170/175)i svaki je različite boje.
Putujuća publika ih voli jer nema srenjeg sedišta, sve su po dva.
Fuji Dream Airline fleet/
Azija, moja dežela.
Umro je Charile Watts (80), bubnjar The Rolling stones. Charlie, počivaj u ritmu.
Baš taj dan, stigla mi je na poklon knjiga "The Rolling Stones - All The Songs". Knjiga ima 700 strana i teška je preko 3kg.
Za svaku pesmu ima naracija o poreklu, ko je napisao, ko je svirao i pozadina pesme. Za baš svaku
Bill Wyman, basista, napustio je grupu 1993.
Ritam gitara, Ron Wood, nije bio član grupe do 2005. Radio je kao zaposleni, za platu.
Keith Richards (1943) jednom izjavi: "Stari ljudi ne znaju za rock'n roll. Da vas podsetim, mi smo ga i izmislili."
Azija, moja dežela.
Opet naša imitacija Mediterana, Laguna Gamagori. 36C.
Noćno kupanje, riva oživi, mnogi dođu samo zbog toga
Azija, moja dežela.
Japan, Nagoya, Higashiyama botanical garden. Jezero u bašti.
Ploveći kao mali splavovi.
U kombinezonimao do pazuha, muškarac i žena orezuju vodeno bilje
Azija, moja dežela.
Japan, Sa poslednje ture, plaža, beli pesak, skoro 100km.
Ovaj plavi kvadrat je lokacija
Toliko je dugačka (100km) da nigde neme naročite gužve
Besplatna plaža, kolima može da se uđe, porodice na celodnevnom besplatnom izletu, obično se koncentrišu oko kioska, WC-a i tuševa.
Nije uvek tako idilično. Samo primetimo kako je drveće uz plažu nakrenuto, čest je jak vetar
Azija, moja dežela.
Japan, Nagoya, Moricoro park. "Kosmos", jesenje cveće.
Azija, moja dežela.
Japan. "Mama-bike", bicikl sa električnom asistencijom. Uvek ti nizbrdo. I to sa dvoje dece.
Košta 400 EUR (više nego moped) ali ne treba registracija, ispit, ništa.
Što bih ja voleo da je mene i brata ovako mama vozila.
Još da su dečje kabine imale brisače pa da ih prekidačem iznutra ja uključujem i isključujem.
Azija, moja dežela.
Japan, Nagoya.
Kada se kupuje solo gitara, nema greške ako se uzme ista kao što je ima Eric Clapton: Fender Stratocaster. I naš Marshall.
Mark Knopfler, Dire Straits:
When I first saw a Stratocaster, I realized it’s a thing of sculpted beauty. It could be something flying through space to me. It’s a utilitarian thing, but it’s beautiful." — MARK KNOPFLER, Dire Straits
Azija, moja dežela.
Fender jazz Bass & Fender Stratocaster. U kući, u sobi, izgledaju lepše nego u masi instrumenata u radnji.
Azija, moja dežela.
Bookmarks